Novoosnovani kineski Fond za strana ulaganja vrijedan 200 milijardi dolara prilično je uzbunio najbogatije zemlje svijeta koje se boje da će tako bogati fond preuzeti većinu njihovih kompanija iz strateški važnih sektora kao što je energetika ili infrastruktura. Kada je najavljeno pokretanje Fonda za strana ulaganja na Kongresu kineske Komunističke partije, Lou Jiwei, direktor agencije Kineske investicijske korporacije u sklopu koje djeluje taj fond, kazao je kako ulaganja neće poznavati zemljopisne granice. Bogati svijet iz kojega je potekla riječ globalizacija i koji je ostatku svijeta nametnuo poslovanje bazirano na zakonima tržišta osjetio se ranjivim. Kanadska je vlada prošli mjesec izjavila kako razmatra promjene u pravilima o preuzimanju svojih kompanija želeći zaštiti neke sektore, dok njezin južni susjed, SAD, otvoreno iskazuje svoju bojazan da takvi fondovi nisu dovoljno transparentni. Lou, međutim, pokušava umiriti svijet govoreći kako su ovako bogati fondovi u državnom vlasništvu “stabilizirajuća snaga na međunarodnom tržištu”.
Arapski fondovi
Ovako bogati državni fond za ulaganje u inozemstvu nije novina u svijetu. Prije Kine slične fondove su imali Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati koji su svoja velika sredstva dobivena od prodaje nafte usmjerili na inozemne akvizicije. Sada su mnoge zapadne vlade zabrinute da bi takvi fondovi mogli dovesti do gubitka ekonomskog suvereniteta i da će postati snažno sredstvo političkog pritiska. Međutim, već je nekoliko godina u svijetu primjetan državni intervencionizam u strateškim gospodarskim granama. Branko Vukmir, savjetnik UNCTAD-a, UN-ova tijela koje prati svjetske tokove trgovine i razvoja, rekao je nedavno da je to tijelo primijetilo sve veće državno uplitanje u gospodarstvo: “Već deset godina, primjerice, na tržištu nafte neku veću ulogu više ne igra ‘Sedam sestara’, kako je javnost svojevremeno prozvala sedam najvećih multinacionalnih naftnih kompanija. Najjači igrači u tom sektoru sada su kompanije u vlasništvu nacionalnih država. Alžirski zakoni propisuju da 51 posto kompanije koja istražuje i eksploatira naftu mora biti u državnom vlasništvu, dok se u Latinskoj Americi sve češće spominje riječ nacionalizacija”. Najpoznatiji primjer je Rusija koja je proglasila 39 gospodarskih sektora pod posebnim režimom, a sve svoje važnije kompanije za upravljanje i iskorištavanje prirodnih bogatstava, prije svega nafte i plina, preuzela je u državne ruke i sada zapravo ima monopol u opskrbi plinom u Europi. To se pokazalo najjačim oružjem u njezinu ponovnom pozicioniranju kao svjetske velesile. Iako se o njezinu državnom kapitalizmu najviše raspravlja, Rusija zapravo nije jedina zemlja koja svoje strateške grane štiti od stranog preuzimanja. Francuska, SAD i mnoge druge zapadne zemlje već dulji niz godina štite svoje kompanije od stranih preuzimanja svodeći takve mjere pod zajednički nazivnik “zaštite nacionalnih interesa”. Poznat je slučaj kompanije iz Dubaija DP World, čiji je predsjednik Sultan bin Sulayem, a koja je prije dvije godine kupnjom kompanije P&O stekla imovinu koju je ta kompanija imala u šest velikih luka SAD-a.

Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu