Čak 72 posto hrvatskih kućanstava ostvaruje dohodak kojim ne može podmiriti životne troškove, dok prihode veće od potrebnih ima samo osam posto obitelji, iznio je direktor GfK-a Hrvatska Igor Matutinović podatke istraživanja provedenog za časopis Svijet osiguranja i udrugu Život u plusu, organizatora skupa “Kako održati financijsku stabilnost hrvatskih obitelji”. Mjesečna zarada prosječnoga kućanstva, kazao je, iznosi 890 eura, a rashodi 1178 eura. U 2011. u odnosu na 2010. smanjili su se izdaci za sve kategorije troškova, čak i za hranu, kriza je Hrvate disciplinirala na racionalniju kupnju. O štednji u idućih 12 mjeseci, naveo je, razmišlja samo 20 posto anketiranih, dok 46 posto tvrdi da nema tu mogućnost, a 34 posto još nije sigurno. Sve je manje onih koji štede, u 2007. bilo ih je 66 posto, u 2011. pali su na 47 posto što, zaključuje Matutinović, svjedoči da je nužno aktivirati projekte o financijskom opismenjavanju stanovništva radi boljeg upravljanja raspoloživim sredstvima. Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije naglasio je da bi očekivano ponovno pogoršanje gospodarskih izgleda u 2012. moglo nepovoljno djelovati i na zaduživanje građana.

Kobna prezaduženost
“Prezaduženost može dovesti do socijalne isključenosti, beskućništva, razaranja obitelji i suicida”, upozorio je. Prijateljsko ili statutarno rješavanje duga, prema ocjeni Bejakovića, dobar su način izlaska iz prezaduženosti i pružanja mogućnosti za novi početak. Međutim, dugoročno problematiku rješava uvođenje predmeta o upravljanju osobnim financijama, i to i u osnovne i u srednje škole. Time se, opominje Bejaković, mjerodavne državne institucije moraju žurno pozabaviti. Financijskim opismenjavanjem stanovništva svakako mora biti obuhvaćen i segment životnih osiguranja, smatra Željko Jukić, direktor Sektora životnih osiguranja u Croatia osiguranju. Uloga životnih osiguranja nezasluženo je zanemarena u vrijeme provedbe mirovinske reforme, podsjetio je ističući da država fiskalnim poticajima mora što prije izjednačiti mirovinsku štednju i uplate za životna osiguranja. Argumenti za ovaj zahtjev su, kaže, sve nepovoljnija demografska struktura i nedovoljne uplate u mirovinski fond. Uz sadašnju nebrigu države za životna osiguranja, dok su zemlje EU odavno prepoznale njihovu sukladnost s mirovinskim sustavom, na razini branše ukupna matematička pričuva (pokriće za štete) veća je od 12 milijardi kuna, od kojih je 70 posto uloženo u državne obveznice.

Održivost mirovina
Zaoštravanje u gospodarstvu odrazilo se i na pad premije životnih osiguranja po stanovniku, u 2008. iznosila je 574 kune, dok je lani pala ispod 550 kuna. “Istodobno na tržištu srednje i istočne Europe premija životnih osiguranja rasla je 5,7 posto, u zapadnoj Europi 2,8 posto, a na svjetskoj razini 3,2 posto”, iznosi Jukić trendove u okruženju i podsjeća da na razvijenim tržištima životna osiguranja u ukupnoj premiji imaju i više od 60 posto udjela, dok je u Hrvatskoj udio u padu i lani je iznosio 25 posto. Uplate za životna osiguranja mogu pridonijeti održivosti mirovinskog sustava uz uvjet da država poreznom politikom pruži logistiku, uvjeren je Jukić. Od 450 ispitanika, u istraživanju koje je za organizatore skupa provela Heraklea, tek njih 38 posto ima ugovorenu policu životnog osiguranja, izvijestila je Kristina Žilić. Međutim, gotovo je polovica (48 posto) ustvrdila, upozorila je, da nisu ispunjena očekivanja kojima su se nadali kod potpisa ugovora.