Njemačka danas posjeduje druge najveće zalihe zlata na svijetu, odmah iza Sjedinjenih Država – više od 3350 tona zlatnih poluga čija se tržišna vrijednost procjenjuje na vrtoglavih 440 milijardi eura.

Te zlatne rezerve izravna su ostavština poslijeratnog “gospodarskog čuda”, razdoblja u kojem je tadašnja Zapadna Njemačka kroz goleme trgovinske viškove pretvarala svoje potraživanja u zlatne poluge unutar Brettonwoodskog sustava.

Trećina u New Yorku

Zlato je tada služilo kao ultimativni dokaz snage njemačke marke i njezine neovisnosti o političkim pritiscima, a taj se narativ zadržao do danas, unatoč uvođenju eura. No, vremena se mijenjanju, a s njima i pritisci na nacionalni proračun, što dovodi do pitanja treba li zlato ostati zauvijek zaključano u trezorima dok se država suočava s potrebom za masovnim ulaganjima i financijskom stabilizacijom.

Dio njemačkih političara zagovara prodaju određene količine zlata kako bi se omogućile hitne intervencije u njemačko gospodarstvo. Tim bi se potezom rasteretila kućanstva i poduzeća pogođena inflacijom te financirali strateški projekti koji su ključni za dugoročnu konkurentnost njemačke industrije.

S druge strane, Bundesbanka ostaje nepokolebljiva u svojoj obrani zlatnih rezervi, tretirajući ih kao svetinju koju se smije dirati osim u slučaju totalnog kolapsa monetarnog sustava. Za središnje bankare, zlato nije obična imovina već krajnji osigurač protiv financijske destabilizacije i geopolitičkih rizika.

Rasprava oko njemačkih zlatnih rezervi dodatno se komplicira zbog činjenice da se trećina tog bogatstva i dalje nalazi izvan granica zemlje, u američkim trezorima u New Yorku, što kod dijela njemačke politike budi sumnje o stvarnoj kontroli nad nacionalnim bogatstvom u slučaju globalnog sukoba ili prekida transatlantskih veza.

Rusija i Turska prodavale

“Njemačka u svakom slučaju ne bi bila prva od velikih ekonomija koja je posegnula za zlatnim rezervama radi stabilizacije proračuna. Rusija i Turske već su to učinile ranije ove godine prodavši zajedno više od 25 tona”, kaže Saša Ivanović, vlasnik i predsjednik uprave Centra Zlata.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

I dok se tržište bavi kratkoročnim oscilacijama i naslovima u medijima, pametan kapital tiho teče prema fizičkom zlatu jer prepoznaje da će se cijena, nakon što se institucionalna prodaja završi, neminovno vratiti na svoje prirodne razine. Dovoljno je pogledati bilo koji dugoročni graf kretanja cijene zlata, na kojem je razvidno da, unatoč kratkoročnim fluktuacijama, cijena zlata dugoročno raste.

“Zlato koje Njemačka ili bilo koja druga velika sila eventualno pusti u optjecaj neće nestati, već će završiti u rukama novih ekonomskih sila ili privatnih investitora koji razumiju da je ovo trenutak preraspodjele bogatstva u kojem se određuje tko će biti pobjednik idućeg ekonomskog ciklusa”, zaključuje Ivanović.