Još je u travnju 1998. izdanje Journal of Financial Planing, izdan od strane uglednog Instituta za certificirane financijske savjetnike (CFA), objavilo studiju koja objašnjava koji je hipotekarni kredit bolji – 15-godišnji ili 30-godišnji. A njihov zaključak je da je 30-godišnja hipoteka bolja! Zašto i pod kojim pretpostavkama? Evo primjera: Ivana i Marko zarađuju svaki po 11.000 kuna (1.500 eura) mjesečno. Oboje imaju po 73.000 kuna (10.000 eura) ušteđevine. I Ivana i Marko su odlučili kupiti nekretninu od 876.000 kuna (120.000 eura). Ivana se odlučuje za 15-godišnji kredit uz kamatu od 5,5% i uplaćuje kao polog svu svoju ušteđevinu, kako bi po njezinom mišljenju što prije i što jeftinije otplatila kredit. Mjesečna rata kredita iznosi 6.548 kuna (898 eura). Vođena željom da što prije postane vlasnik svoga doma, Ivana odvaja iz svojih dodatnih prihoda 400 kuna (55 eura) te ih uplaćuje u banku radi prijevremene otplate kredita. Tako daje svoj kapital kako bi što prije smanjila i isplatila hipoteku. Marko je izabrao drukčije. Hipoteka na 30 godina uz veću kamatu od 6,5% i bez pologa u banci. Svoju ušteđevinu on je odlučio oploditi investirajući u fond 73.000 kuna (10.000 eura). Iako je iznos njegove hipoteke veći od Ivanine (110.000 – 120.000 eura), njegova mjesečna rata je manja i iznosi samo 5.537 kuna (758 eura), što je znatno manje od iznosa koji plaća Ivana. Tu razliku od 1.011 kn (138 eura) Marko zajedno s dodatnih 400 kuna (55 eura) ulaže svaki mjesec u fond povećavajući svoju zaradu. Nakon 5 godina iznenada oboje ostaju bez posla. Budući da je Ivana sav novac dala za polog, nema nikakve ušteđevine na koju se može osloniti. Istina, otplatila je određeni iznos hipoteke, ali to joj neće pomoći za plaćanje mjesečnih troškova. To će je prisiliti da proda svoju kuću – jedino što je htjela izbjeći. Za razliku od Ivane, Marko ne mora mnogo brinuti. Svojim investicijom od početnih 73.000 kuna (10.000 eura) i mjesečnih 1.011 kuna (138 eura) zajedno sa štednjom od 400 kuna (55 eura) u fondu je ostvario kapital od 236.497 (32.397 eura) koji on može podići bilo kada, cjelokupni iznos ili samo dio. S tim kapitalom lako može otplaćivati mjesečne rate dok ne nađe drugi posao.

Kako je Marko imao manju mjesečnu ratu, investicijom razlike u fond on je zapravo ostvario profit. Ukoliko Marko investira isti iznos u fond, bit će u mogućnosti za 12 godina prijevremeno i u potpunosti isplatiti hipotekarni kredit, ako ne ostane bez posla. Razradimo još jednom što se dogodilo: Da li zaista opterećenost hipotekom uzrokuje gubitak novaca? Ivana kaže Da!, Marko kaže NE! Kako je Marko imao manju mjesečnu ratu, investicijom razlike u fond, on je ostvario profit.Taj profit mu osigurava vlasništvo nekretnine, nije je primoran prodati. Zapravo za Marka opterećenost hipotekom uopće ne uzrokuje gubitak novca, točno je upravo suprotno: Neuzimanje hipoteke za njega je vrlo neprofitabilno. Podizanjem hipotekarnog kredita Marko je osigurao profitabilnu priliku. Svojom strategijom povećao je tri osnovna faktora kapitala, a to su sljedeći: likvidnost, 2. sigurnost i 3. dobit. Različita strategija kupnje nekretnina dovela je Ivanu i Marka do drugačijih rezultata. Marko ostvaruje kupovinu nekretnine sa istom mjesečnom otplatom, istim vremenskim peridom , baš kao i Ivana. Razlika je što je Marko za sebe osigurao veću sigurnost, likvidnost i dobit nakon investiranja u fond. U 15-toj godini kada je otplatio kredit, ostvario je i dobit u fondu, što znači da je Marko na svojem kreditu i zaradio. Istina, Marko je imao sreće jer je investirao u vrlo kvalitetan investicijski fond s visokim prinosom. Moglo mu se dogoditi da je odabrao loš fond s manjim prinosima ili čak s negativnim prinosom.
(Ismar Zembo)