U toku ovog tjedna Centralni komitet kineske komunističke partije održati će niz sastanaka na kojemu će formulirati ciljeve novog petogodišnjeg plana u sklopu kojeg će se od 2016. do 2020. godine provoditi niz gospodarskih reformi i velikih infrastrukturnih projekata.

Plan će se sastojati od načelnih ciljeva kao što je povećanje kvalitete života ali i konkretnih ekonomskih ciljeva kao što liberalizacija određenih gospodarskih grana, gospodarski rast, postotak urbanog stanovništva, donošenje zakona o zaštiti okoliša i sl.

Investitorima na financijskim tržištima će u fokusu biti planirana stopa rasta BDP-a za koju se očekuje da će biti postavljena na približno 6,5% godišnje što je ispod ciljane stope od 7% u trenutnom planu koji završava krajem ove godine. Nižom ciljanom stopom gospodarskog rasta kinseka vlada želi postići stabilniji i održiviji gospodarski rast. Osim toga, plan je i povećati razinu privatne potrošnje građanstva, kako bi gospodarstvo manje ovisilo o ogromnom izvozu.

Ali mnogi ekonomisti i investitori su zabrinuti da snižavanjem planirane stope gospodarskog rasta kineska vlast priznaje da situacije u gospodarstvu nije bajna te smatraju da je veliko pitanje je li nakon naglog usporavanja gospodarskog rasta ove godine ostvariva i stopa od 6,5%.

Mišljenje analitičara

Analitičari Admiral Marketsa smatraju da će planirano i očekivano usporavanje gospodarskog rasta u Kini sigurno dovesti i do usporavanja potražnje za energentima i sirovinama. Budući da je Kina već desetljećima jedan od najvećih uvoznika nafte, željeza, bakra, aluminija i mnogih drugih sirovina, vrlo je vjerojatno da će im cijena u bliskoj budućnosti padati ili barem rasti sporije nego zadnjih godina.

Ukoliko iz bilo kojeg razloga dođe do usporavanje većeg od planiranog, može doći do još većeg usporavanja globalnog gospodarstva, te možda čak i do nove recesije na Zapadu gdje je gospodarski rast i dalje poprilično nizak.

U takvom scenariju bi ponovno moglo doći do pada cijena dionica na globalnoj razini te do novog vala jačanja valuta koje tradicionalno jačaju u recesijama – švicarskog franka, japanskog jena i američkog dolara. Među njima, američki dolar ima najveći potencijal za jačanje jer su posljednjih nekoliko godina švicarska i japanska centralna banka mnogo direktnije intervenirali na tržištu i za razliku od američke centralne banke otovoreno zagovarali slabljenje svoje valute.

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’