Iznimno sam sretan što slavimo desetu obljetnicu eura, prihvaćajući Slovačku kao novu članicu. Slovačka će napraviti povijesni korak za sve svoje građane i za Europu”, naglasio je predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso uoči dvostruke proslave najavljene u Bratislavi.

I zaista, uvođenje zajedničke europske valute eura na financijska tržišta 1. siječnja 1999. godine, nakon čega su 2002. u cirkulaciju puštene novčanice i kovanice, nesumnjivo je najveće postignuće prema europskom ujedinjenju. Uvođenje eura smanjilo je transakcijske troškove koji nastaju prilikom mijenjanja pojedinih valuta, građani su dobili transparentniji pregled cijena, što je povećalo konkurentnost među poduzećima, dok je istodobno porasla trgovina (20-40 posto) među zemljama članicama. Monetarna unija također je zaustavila česte deprecijacije i aprecijacije valuta što je povećavalo nesigurnost za investicije.

Euro kao štit
Naime, početkom devedesetih Italija i Španjolska učestalo su smanjivale vrijednost svojih valuta kako bi potakle izvoz, nakon čega bi slijedio sličan odgovor drugih zemalja. Dio analitičara smatra da je zajednička valuta ublažila posljedice sadašnje krize upravo zbog izbjegavanja manipuliranja valutama koje bi nanijelo dodatnu štetu. “Euro nas štiti od vanjskog šoka s kojim se suočavamo od ljeta 2007.”, rekao je europski povjerenik za ekonomska i monetarna pitanja Joaquin Almunia. I dok globalna kriza zasigurno jest vanjski šok koji u većoj ili manjoj mjeri pogađa sve zemlje članice, problem nastaje kada se pojavi nešto što ekonomisti nazivaju asimetričnim šokovima. Naime, uobičajeno je da zemlje prolaze kroz različite cikluse, pa se tako neke nalaze u fazi ekspanzije i visoke inflacije, dok se druge suočavaju s usporavanjem rasta i recesijom. Među posljednjim primjerima prije izbijanja globalne krize je graditeljski bum u Španjolskoj i Irskoj, te sporiji rast u Njemačkoj. Ako se pojavi mnogo takvih asimetričnih šokova, Europska središnja banka ostaje paralizirana, dvojeći da li da povisi ili smanji kamatnu stopu. Ulaskom novih zemalja vjerojatnost različitih poslovnih ciklusa se povećava čime postaje upitno je li proširena eurozona “optimalno valutno područje”. Profesor na belgijskom sveučilištu u Leuvenu i stručnjak za monetarna pitanja Paul De Grauwe smatra da potencijalna proširena eurozona nije optimalno područje, odnosno da će širenjem na 27 zemalja neke države uvidjeti da su im troškovi članstva veći od koristi te pokušati istupiti. Kako ističe, širenje eurozone može povećati europsko blagostanje, no donosi i rizike. “Monetarna unija je eksperiment. Ona može opstati jedino ako dođe do većeg političkog ujedinjenja”, rekao je za Poslovni dnevnik De Grauwe. Da bi monetarna unija funkcionirala, potrebno je fleksibilno tržište rada, poput onog u SAD-u.

Naime, kada u zemlji koja se ulaskom u eurozonu odrekla vlastite monetarne politike poraste nezaposlenost, radnici bi morali ili prihvatiti niže plaće ili nesmetano tražiti posao u zemlji koja se nalazi u ekspanziji. No veliko je pitanje jesu li Europljani spremni prihvatiti “fleksibilnost”, što je blaža riječ za otpuštanja. “Ako monetarna unija bude značila prihvaćanje nižih nadnica ili nužno seljenje u drugu zemlju, mnogi će ljudi prestati smatrati eurozonu nečim pozitivnim”, smatra De Grauwe. Drugi način funkcioniranja monetarne unije je zajedničko osiguranje protiv šokova. Drugim riječima, potrebno je uspostaviti europski proračun iz kojeg bi se sredstva selila iz zemlje koja prolazi kroz ekspanziju u državu koja se nalazi u problemima. Sadašnji proračun EU iznosi oko 1,4 posto BDP-a, dok nacionalni proračuni obuhvaćaju do 50 posto BDP-a. Čak da se i zajednički proračun poveća, upitno je bi li bez većeg političkog ujedinjenja, primjerice, Nijemci bili spremni financirati Francuze posebno jer se privremeni transferi često pretvore u trajno davanje sredstava, što je slučaj u mnogim državama gdje novac konstantno odlazi iz razvijenih u manje razvijene dijelove. Taj međuregionalni transfer može se pretvoriti u međugeneracijski, odnosno zemlje u krizi mogu povećavati proračunski deficit, a dug će vraćati generacije poslije. No prema ugovoru iz Maastrichta dopušten je manjak od 3 posto BDP-a pa ni na fiskalnoj strani nema većeg prostora. Upravo je fiskalna “nedisciplina” zbog nastale krize udaljila mnoge potencijalne članice od pristupanja eurozoni. “Odlučili smo čekati, a Slovačku ćemo uzeti kao test”, izjavio je češki premijer Mirek Topolanek. Nakon drastičnog pada vrijednosti valuta ni Poljska, Estonija, Rumunjska i Letonija nisu blizu članstvu jer ne ispunjavaju zadane kriterije.

Otvorenost zemlje
Inače, do izbijanja krize te su zemlje ne samo prema zadanim uvjetima bile blizu članstva nego su provedena istraživanja uglavnom ukazivala na potencijalne koristi ulaska u uniju. Među faktorima analize bitna je otvorenost zemlje, a istraživanja su pokazala da navedene zemlje više trguju s EU, odnosno izvoz u EU kao postotak BDP-a veći je nego u slučaju primjerice Britanije, Danske i Švedske koje su odlučile zadržati nacionalne valute. Druga dva kriterija, fleksibilnost tržišta rada i učestalost asimetričnih šokova, kudikamo su nepovoljnija, što u slučaju Slovačke vjerojatno nije toliki trošak u odnosu na koristi, posebno s obzirom na to da slovački izvoz u EU iznosi čak 50 posto njihova BDP-a, što je najviše u Europi. Italija, primjerice, u EU izveze roba u vrijednosti oko 12 posto BDP-a, a Britanija ni 10 posto. Vodstvo proizvođača čelika US Steel Košice poručuje kako se velik dio njihova poslovanja odvija u eurima te da su u potpunosti spremni prihvatiti novu valutu. “Vjerujemo da će pristupanje eurozoni biti korisno za Slovačku”, rekli su nam u toj kompaniji. Predsjednik slovačke udruge poslodavaca Robert Kičina ističe kako poslovna zajednica pozdravlja pristupanje eurozoni. “Među ostalim, trošak kapitala bit će niži, a poslovanje olakšano”, kaže Kičina te dodaje kao je fiksiranje krune uz euro omogućilo stabilnost gospodarstva.U Slovačkoj štednoj banci (Slovenska sporitelna) ukazuju na troškove ulaska u monetarnu uniju. “Gubitak nezavisne monetarne politike i nastavak konvergencije cijena u Slovačkoj rezultirat će višom inflacijom. Ne nužno višoj u odnosu na protekle godine, no ipak višoj u odnosu na nepristupanje eurozoni”, izjavio je za Poslovni dnevnik glavni ekonomist Slovačke štedne banke Juraj Barta.

Prema njegovim riječima, troškovi uvođenja eura kretat će se oko 1 posto BDP-a zbog novih računovodstvenih sustava, postavljanja novih cijena i sl., a najveće troškove podnijet će banke. “Unatoč tome velike su koristi uvođenja eura. Fiksni tečaj omogućit će lakše financijsko planiranje, izvoznici se neće suočavati s aprecijacijom valute, a Slovačka će postati atraktivnija za strana ulaganja. Nadalje, euro služi kao štit od globalne krize”, kaže Barta. Europska komisija također smatra da eurozona nudi zaštitu u trenucima svjetske financijske krize kada “male” valute postaju nestabilne, što su pokazale mađarska forinta, poljski zlot ili islandska kruna, koje su posljednjih mjeseci bilježile dramatičan pad. Premda u Europskoj komisiji poručuju kako je euro postao simbol identiteta Europske unije, De Grauwe, inače ekonomski savjetnik predsjednika Europske komsije Barrosa, skeptičan je prema jedinstevnom europskom identitetu.“Posljednje odbijanje europskog ustava pokazuje kako je u Uniji došlo do zamora u vezi s integracijom, što će usporiti proces političkog ujedinjenja starog kontinenta”, kaže De Grauwe. De Grauwe smatra da će eurozona ostati krhak režim. “Nema sumnje, u dugom roku bez političkog ujedinjenja eurozona ima male šanse za opstanak”, zaključuje De Grauwe.

promo

Hrvatska digitalizirala sustav prijevoza opasnih tvari

promo

Budućnost bankarstva je u dobrom korisničkom iskustvu