Samo dva dana bila su dovoljna da pod navalom uspaničenih štediša propadne, dojučer zdravi, Sberbank. Iako je slučaj okončan hitnom prodajom HPB-u pa nije bilo potrebe za isplatama osigurane štednje, postavio je pitanja ima li u Fondu osiguranja depozita dovoljno novca kada stvari krenu nizbrdo po banke.

Dok su ranije banke kritizirale da smo ‘veći katolici od Pape’ jer je ciljana visina Fonda 2,5 posto ukupno osiguranih depozita, dok većina članica ima 1 posto, slučaj Sberbank svima je otvorio oči pa se nisu protivile računu od 150 milijun kuna premije koje smo im ispostavili za prvi kvartal, kaže direktorica Hrvatske agencije za osiguranje depozita (HAOD) Marija Hrebac.

Kako ocjenjujete spašavanje Sberbanke i njezinu prodaju HPB-u? U banci je bilo 3,8 milijardi kuna osigurane štednje i 4,4 milijarde neosigurane? Kakva je bila koordinacija između vas, Ministarstva financija, HNB-a, HPB-a?
Koordinacija je bila izvrsna, ne samo s HNB-om, nego i s Vladom RH kao vlasnikom HPB-a koja je u konačnici donijela odluku o kupnji. Ključno je da se sustav osiguranja depozita nije morao aktivirati, nije došlo do blokade 4,4 milijarde kuna neosiguranih deponenata koji bi, u suprotnom, određeno vrijeme bili bez pristupa svojim sredstvima.

Na ovaj način spašeno je najviše vrijednosti kvalitetne i zdrave banke koja nije došla u problem zbog malverzacija ili krivih odluka, već je bila kolateralna žrtva globalne situacije. Ujedno je to spašavanje bio prvi slučaj od ulaska u Jedinstveni sanacijski mehanizam i u blisku suradnju s ECB-om. U nizu drugih zemalja taj isti Mehanizam donio je odluku o likvidaciji Sberbanka.

Koliko je na tu odluku utjecala (i mogla utjecati) hrvatska strana?
Utjecaj je bio vrlo velik, da nije bilo zdravog lobiranja, da smo bili prepušteni njihovoj samostalnoj odluci pitanje kako bi stvari izgledale jer je Hrvatska malo tržište na kojem banka ima 2,5 posto udjela, dok u Sloveniji ima bitno više, 5%. Za nas je dobar momentum bio što smo tek pristupili ESM-u prenijevši godinu ranije više od 90 milijuna eura u sanacijski fond.

Da je banka gurnuta u stečaj, sve beneficije zajedničkog sustava koje su se isticale pri njegovoj uspostavi pale bi u vodu. To je i njima bila pokazna vježba koja dokazuje zašto je sanacija dobar instrument kao rješenje da se izbjegne stečaj i blokada depozita koji ne spadaju u kategoriju osiguranih, odnosno onih iznad 100.000 eura.

Vrijednost Sberbanka procijenjena je na 71 milijun kuna. Zašto tako malo ako je banka bila zdrava? Čija je to procjena? Ako jednog dana, kada rat prođe, vlasnik ne bude zadovoljan i podigne tužbu, tko će snositi trošak?
Tu procjenu radi neovisni procjenitelj za sanacijsko tijelo. Nisam upoznata tko je to odradio za SRB, no znam da se procjena radila za sve Sberbank podružnice u članicama. Ako bilo tko smatra da je u postupku sanacije došao u lošiji položaj nego što bi došao u stečaju, a to je ključno, ima pravo poduzimati pravne radnje protiv sanacijskog tijela.

Je li sve pravno čista situacija s obzirom na to da se nikada takav slučaj nije dogodilo? Bi li i u jednom scenariju Hrvatska mogla snositi eventualne troškove?
Ne, situacija je vrlo čista, za Hrvatsku nema rizika. Uvijek je ‘benchmark’ sanacije što bi se dogodilo u stečaju. Primjerice, dioničari Jadranske banke koji su napravili daleko veće gubitke od kapitala, mogli su reći da banka vrijedi više.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Vrijednost se mjeri na način da se unovčuje imovina i po pravu prvenstva isplaćuju vjerovnici, a dioničari su tek šesti na redu. Bi li što ostalo za šesti isplatni red? Ne bi. Dakle, ključno pitanje jest jeste li prošli lošije nego biste u stečaju.

Ako dioničari Sberbanka smatraju da njihova banka vrijedila više od 71 milijun kuna mogu pokrenuti upravni postupak protiv Jedinstvenog sanacijskog odbora, za to i služi jedinstveni sanacijski fond čiji je target gotovo 80 milijardi eura do kraja 2023.

Kakva je danas situacija? Je li se nervoza smirila?
Ovaj slučaj savršeno pokazuje da je bankarstvo biznis povjerenja, i da dok ono postoji sve funkcionira, a čim se poljulja trčite u banku i povlačite novac. Situacija je danas vrlo dobra i stabilna. Mi od izbijanja Covid-19 pandemije kontinuiramo pratimo žestoki rast depozita.

Na kraju 2019. imali smo 196 milijardi kuna osiguranih depozita, a 2020. godine 207 milijardi, što je rast od 5,6 posto. Onda smo na kraju prošle godine imali 222 milijarde kuna, dodatno još 7,2 posto povećanja.

Samo u prvom kvartalu ove godine rast je iznosio 4,8 posto, sada govorimo o 233 milijarde kuna osiguranih depozita. To je dobar signal jer pokazuje povjerenje, iako je rezultat i smanjene potrošnje. No, ima i svojih reperkusija jer je dodatni teret za kreditne institucije koje na svojim leđima nose sustav osiguranja depozita.

Da se posegnulo u fond, u njemu bi ostalo manje od 2 milijarde kuna, očito je da novca ima dovoljno za spašavanje jedne srednje banke i par manjih. Da li je to dovoljno? Činjenica da se mehanizam stvarao kada nije bilo ovolike neizvjesnosti…

U našem fondu imamo 2,5 posto iznosa osiguranih depozita, to je odlična razina zaštite. Od toga u osnovnom fondu 1 posto za isplatu osigurane štednje, dok preostalih 1,5 posto služi kao ‘backup’ ili za druge svrhe, primjerice, financiranje sanacije.

EU traži od članica 1 posto kao dovoljno osiguranje koje morate imati da biste njime mogli isplatiti propast neke kreditne institucije, osigurati kratke rokove deponentima da dođu do svojih sredstava, da se očuva povjerenje i spriječiti navala na ostale banke, kao eventualno zaduživanje za očuvanje financijske stabilnosti.

Većina članica ima ciljanu razinu fonda od 1 posto, neke 0,8 posto, dok neke imaju i više, primjerice 5 posto. Smatram da je naših 2,5 posto dovoljno, konkretno to je iznos kojim možemo pokriti sedam manjih banaka ili jednu srednju banku, poput Sberbanke.

S obzirom na to da fond pune isključivo banke, ne više novac poreznih obveznika, imate li pritisaka od strane bankarskog sektora?
Bili smo na udaru banaka i kritika Hrvatske udruge banaka prema Ministarstvu financija i Vladi da smo ‘veći katolici od Pape’ s previsokom ciljanom razinom fonda. No, ona nije isto što i godišnja premija od 0,32 posto koju banke plaćaju.

Ciljana razina samo osigurava da možemo brzo reagirati. Da smo imali 1 posto, kako su banke htjele, početkom godine u fondu bismo imali 1,8 milijardi kuna, i da nije bilo sanacije, što bismo s 3,8 milijardi kuna osiguranih depozita? U kriznim vremenima ne smijete izgubiti kredibilitet. Koliko god bili u napetim odnosima s bankama koje financiraju fond, naša funkcija je zaštita građana, a ne da budemo što manji teret bankama.

Imamo jedan od boljih, ako ne i jedan od najboljih sustava što se tiče zaštite građana i osiguranja stabilnosti financijskog sustava. Nedavno je Međunarodna asocijacija osiguratelja depozita (IADI) u čijem sam izvršnom odboru obilježila 20. godišnjicu. Bave se EU regulativom i stvaranjem ujednačenog sustava, fokus je na deponentima i zaštiti građana na čemu i mi (sedam godina stariji) upravo inzistiramo.

S obzirom na visinu stanja u fondu, do kada su stopirane daljnje uplate u fond?
Na kraju 2020. imali smo dovoljna sredstva od 2,5 posto uz diskrecijsko pravo Uprave Agencije da može prilagođavati premiju osiguranja. Od 2021. novim zakonom je predviđeno kad se postigne ciljana razina onda automatizmom prestajemo obračunavati premiju. Dakle, više to nije pitanje diskrecijske odluke već mehanizam.

Na kraju 2020. imali smo tu razinu pa smo prestali obračunavati premiju. No, zbog velikog rasta depozita u pandemiji i potom zbog skorog uvođenja eura opet bilježimo snažan rast depozita i raspoloživa sredstva pala su ispod 2,5 posto. Stoga smo u prvom kvartalu izdali 150 milijuna kuna računa za premiju osiguranja bankama kako zakon predviđa da se premija obračunava kvartalno po stopi 0,08 posto iznosa osiguranih depozita.

Agencija tu nema nikakvo diskrecijsko pravo. Moram priznati nismo imali nikakvih protivljenja kada smo im ispostavili račun za premiju jer slučaj Sberbank je svima otvorio oči.

Koliko bi osigurana štednja mogla rasti, očekujete li da ćete slati nove račune bankama u ostatku godine?
Banke očekuju da će osigurani depoziti u ovoj godini rasti oko 5 posto na konto uvođenja eura. Je li je to rast koji se dogodio u prvom kvartalu ili nam još tek slijedi, teško je reći. Treba istaknuti da procijenjeni trošak eura od 2,2 milijarde kuna na svojim leđima nose kreditne institucije, najviše relativno one najveće.

Pored toga je trošak premije osiguranja depozita koji se više niti na jedan način ne financira iz javnog novca. U tom smislu dobro je da su naše banke vrlo dobro kapitalizirane, financijski sustav jako stabilan, tu je HNB kao regulator odradio vrlo dobar posao.

Generalno gledano, slika je zadovoljavajuća, banke odlično podnose ovaj teret i uz to omogućavaju da se razina zaštite za deponente i građane konstantno održava, bez obzira na okolnosti. Imajte na umu da se rast depozita nije dogodio zbog rasta njihovih aktivnosti nego su tu kolateralna “žrtva” jer moraju više izdvajati u Fond.

Kako se Agencija priprema za euro?
Agencija je fokusirana na rast depozita i osiguravanje da nam je zaštita na razini kao ranije. Sama konverzija dogodit će se automatski po fiksnom tečaju, građani ne moraju ići u banku ili mjenjačnicu podizati svoje depozite i mijenjati za eure. Isto će se dogoditi i u odnosu na Agenciju.

Kod nas je do sada bila valutna klauzula pa ubuduće u slučaju propasti neke banke deponenti neće imati tečajnih gubitaka. Dosad je bila praksa da su se osigurani depoziti do 100.000 eura isplaćivali u kunskoj protuvrijednosti na dan propasti banke. Najviše je problema bilo kod onih koji su depozite imali u devizama jer su silom prilika bili konvertirani u kune po srednjem tečaju i trpili tečajne razlike.

To je bio čest prigovor, što ne čudi s obzirom na visinu eurizacije. Ubuduće će svi dobivati osigurane depozite u eurima pa vjerujem da će sustav i deponenti itekako imati koristi od uvođenja eura.

Trgovački sud u Karlovu otvorio postupak prisilne likvidacije nad Internet mobile bankom (bivša Križevačka) koja je u likvidaciji od 2005. Je li Agencija morala isplatiti osiguranu štednju?
Ne, to je banka u redovnoj likvidaciji koja se toliko odužila da ju je regulator prestao tolerirati i po novoj regulativi pokrenuo prisilnu likvidaciju. U ovom trenutku tamo je prisilni likvidator Trgovački sud u Karlovcu koji utvrđuje početnu bilancu.

U banci nije bilo osiguranih depozita, ali određene imovine ima, sada ćemo vidjeti hoće li isplivati kakvi neosigurani depoziti i potraživanja. Vjerujem da će prisilna likvidacija biti brzo završena.

Lani u ožujku pokrenuli ste tužbu za nadoknadu 850 milijuna kuna protiv NLB INTERFINANZ AG u likvidaciji u Švicarskoj za naknadu štete. O čemu se radi i kako napreduje postupak?
Ne bih puno komentirala s obzirom da je postupak u tijeku. Radi se o stečaju Glumina banke, jedan od vjerovnika je NLB INterfinanz, a koji je ničim izazvan i suprotno zakonu osporavao potraživanja Agencije, bez pravnog razloga samo zato što može. Nas kao vjerovnika je želio izbaciti u postupku, iako je Agencija uvijek (i svugdje) zakonom propisani najveći zaštićeni vjerovnik. Jednako i u Sloveniji, koja im je indirektno matična zemlja.

Koristeći proceduralna prava držali su nas izvan stečajnog postupka koji znate koliko traje da bi procedure prestale u trenutku kada je stečajna upraviteljica objavila da više nema stečajne mase.

Ona je potrošena na sudske troškove i parničenja bez da smo mi mogli imati utjecaja ili biti namireni. Mi smo isplatiti oko 1,3 milijardi kuna osigurane štednje, oko 500 milijuna smo namirili. Ukratko, pokrenuli smo postupak protiv NLB-a da nam namire prouzročenu štetu te na sve načine pokušavamo zaštititi pravnu poziciju Fonda.

Što je s prodajom Croatia banke?
Trenutno nemamo novosti. Imali smo tri ponude, od toga je povjerenstvo utvrdilo da je jedna preniska. Imamo moment Europskog suda za ljudska prava koji je dao pravo nekadašnjim dioničarima da ponovno pokrenu neke pravne postupke. Ponuditelji nisu odustali, ali ne možemo izdati garancije dok su mogućnosti pravnog lijeka otvorene.

Davanje garancija značilo bi prejudiciranje postupka ili da jamčimo vraćanje sredstva ponuđaču (koji je dao vrlo povoljnu cijenu) što također ne namjeravamo. Bez obzira, bitno je naglasiti da je Croatia banka kvalitetna, stabilna banka, ispunjava sve regulatorne zahtjeve te ima vrlo kvalitetan menadžment.

Ima li neka banka koju gledate, da vas brine?
Ne, nijedna.