Stambene štedionice u Hrvatskoj nastavljaju kliziti prema dolje; u godinu dana ionako mizerni rezultat uspio se prepoloviti, a prošlu godinu tri od pet štedionica završile su u gubicima. U 2011. domaće stambene štedionice ostvarile su ukupno 12,8 milijuna kuna dobiti, pokazuju posljednji, zasad nerevidirani podaci Hrvatske narodne banke (HNB). Prošlogodišnji rezultat točno je upola lošiji od onoga ostvarenog u godini prije kada je kumulativna dobit iznosila 25,7 milijuna kuna. Zabrinjava podatak da na tržištu stambene štednje 60 posto kreditnih institucija ne uspijeva poslovati pozitivno, a vidljivo je i da neke od njih gube zanimanje za tim dijelom tržišnoga kolača. Najbolji rezultat u 2011. ostvarila je Prva stambena štedionica (PSŠ) iz grupe Zagrebačke banke. S aktivom od 2,4 milijarde kuna, odnosno 0,5 posto bankarskog tržišta, prošlu godinu završila je uz 19,2 milijuna kuna profita. Iako je to najbolji rezultat među štedionicama, on je za 3,5 milijuna kuna manji nego godinu prije. Veličinom aktive u godinu dana nepromijenjena je ostala štedionica Raiffeisen banke. Dok je njezina aktiva stagnirala na 1,7 milijardi kuna, na treće mjesto ljestvice potisnula ju je PBZ-ova stambena štedionica, čija je aktiva povećana na 1,8 milijardi kuna. Uza Zabinu PBZ-ova je štedionica jedina poslovala s dobiti od 11,7 milijuna kuna, što je 6,8 milijuna kuna manje nego 2010.

Krpanje rupa
I tu prestaju pozitivni rezultati domaćih štedionica, preostale tri stambene štedionice – Raiffeisen, Wüstenrot i HPB – zajedno su nagomilale 18 milijuna kuna minusa. S nepromijenjenom aktivom Raiffeisen štedionica pala je na treće mjesto na tržištu uz 8 milijuna kuna gubitka, dok su na donjem dijelu ljestvice Wüstenrot sa 1,6 milijardi kuna aktive (gubitak od 4,6 milijuna kuna) te HPB-ova štedionca s mizernih 274,2 milijuna kuna aktive i 5,4 milijuna kuna gubitka. Silazni trend domaćeg tržišta stambene štednje traje već nekoliko godina. Tržište stambene štednje nikad nije ozbiljno zaživjelo što ilustrira da stambene štedionice drže tek 6 posto aktive kreditnih institucija. Uz nikakvu tržišnu ulogu logično se postavlja pitanje koliko će dugo još vlasnici tolerirati neprofitabilno poslovanje i “krpanje” rupa.

Kobna 2005. godina
Analitičar Velimir Šonje kaže da su problemi stambenih štedionica već dulje vrijeme nepromijenjeni. Za njihov pad presudna je bila 2005. i odluka države da smanji državna poticajna sredstva sa 1250 kuna na 750 kuna. Usporedo s rezanjem poticaja započela je eksplozija kredita vezanih uz švicarski franak i drastično rušenje kamatnih stopa na stambene kredite što je “potopilo” interes za višegodišnju stambenu štednju. U najboljim godinama u sustavu stambene štednje bilo je 600.000 građana, a sam sustav izgrađen je po najboljoj srednjoeuropskoj praksi. Dok je nezainteresiranost vlasnika jasna dokle se gomilaju gubici, nejasno je ignoriranje države iako su koristi stambenih štedionica višestruke. Uplaćeni poticaji višestruko se vraćaju u proračun, potiče se štednja građana, razlika pasivnih i aktivnih kamatnih stopa je striktno određena, a zaštita potrošača osjetno je viša nego u klasičnim ugovorima o stambenom kreditiranju.