Laku noć, Moskva, dobro jutro, Abu Dhabi. Tako bi se, ukratko, mogla nazvati informacija koju smo saznali u srijedu predvečer. Došla je do nas, objavio ju je i doajen srpskog ekonomskog novinarstva Miša Brkić, a preuzeli i ostali relevantni mediji iz regije. Kompanija ADNOC mogla bi postati novi većinski vlasnik Naftne industrije Srbije. Tjednima se nije događalo gotovo ništa, osim spekulacija, a onda je u srijedu prvo ruski vlasnik jasno poručio da je počeo razgovore sa zainteresiranim stranama, da bi onda u srijedu navečer već postalo izvjesno tko bi mogao postati kupac. Čaršiju ne valja uzeti zdravo za gotovo, ali ona često može signalizirati smjer u kojem se ide. U ovom slučaju stvar “pije vodu” i zbog dobro poznate činjenice bliskosti Vučićeva režima s Emiratima. Ide se u smjeru pouzdanog kupca. Pouzdanog i prihvatljivog, kako za rusku, tako i za srpsku stranu. U svakom slučaju, tko god bude preuzeo NIS morat će dobiti i odobrenje američkog OFAC-a, tako da “nije gotovo dok nije gotovo”, znaju to i potencijalni kupci.
U napetom geopolitičkom trileru kojem svjedočimo već neko vrijeme ni Budimpešta nema loše karte, dapače. Još do srijede ujutro upravo je MOL figurirao kao najvjerojatniji kupac većinskog udjela. Kad bi to MOL-u uspjelo, njegova dominacija u srednjoj i jugoistočnoj Europi bila bi zaokružena. Ne bude li izgledan posao s NIS-om, vjerojatno će se okrenuti kupnji dijela imovine Lukoila koji će uskoro i službeno biti pod sankcijama i time će mu praktički biti onemogućeno poslovanje. Uspije li im i ta opcija B, Mađari će značajno povećati utjecaj u regiji. O cijeni preuzimanja NIS-a gotovo nitko ne govori, kao da nije važna – jer kupuje se tržište i utjecaj. Poznato je da je Gazprom 2008. godine za većinski paket u NIS-u platio 400 milijuna eura. Ovih smo dana mogli pročitati i podatak da su Rusi u ovih 17 godina investirali u NIS velikih 4,8 milijardi eura. Burzovna cijena u ovom trenutku nije relevantna jer trgovina dionicama NIS-a na Beogradskoj burzi obustavljena je još u siječnju kad su počele prijetnje sankcijama.
Ogromna promjena koja će se dogoditi imat će za Srbiju velike posljedice, ne samo ekonomske – ili možda najmanje ekonomske. Ruski utjecaj u Srbiji i regiji bit će značajno smanjen i otvorit će se prostor za novo dijeljenje karata. U tom novom dijeljenje karata i Hrvatska sjedi za stolom. U ovom slučaju, pomalo nevoljko, zbog nevesele situacije koja okružuje Janaf otkako su početkom listopada stupile na snagu američke sankcije protiv NIS-a. Janafove cijevi u ovom su trenutku obavijene velom neizvjesnosti. Ne mogu isporučivati naftu za NIS zbog sankcija, a sporazum o novom ugovoru s MOL-om (još) nije postignut. Sada je na snazi ugovor o 2,1 milijun tona godišnje.
U Janafu su se na početku pregovora prije mjesec dana otvoreno nadali novom ugovoru sa znatno većim količinama, no uslijedio je za Janaf hladan tuš iz Washingtona. Američko izuzeće od sankcija za Mađarsku znači da MOL i dalje može primati rusku naftu kroz cijevi naftovoda Družba. U prijevodu, nemaju razlog za povećanje količina koje bi se transportirale cjevovodom Janafa. Ono što autora ovog teksta malo i posramljuje je činjenica koliko se o svemu ovome u Hrvatskoj malo piše i govori. Gostujući prošli petak u emisiji “Oko” na Radioteleviziji Srbije, na pitanje urednice i voditeljice Anice Telesković o tome bi li za Janaf kao partner bio prihvatljiv i NIS u većinskom državnom vlasništvu, odgovorio sam potvrdno. Zapravo, Aničino pitanje bilo bi duboko nelogično kad bismo zanemarili činjenicu gdje živimo.
No, nažalost, kolegica itekako dobro razumije situaciju pa je njezino pitanje bilo na mjestu. Politika je na ovim prostorima još uvijek daleko važnija od biznisa. Za sve nas bilo bi bolje da se ta nesretna činjenica što prije promijeni…
