Prošlu srijedu Politico je, pozivajući se na pet upućenih izvora, objavio da Bijela kuća priprema 90-dnevnu zabranu izvoza dizela. Bilo bi to prvo ograničenje američkog izvoza energije otkako je 2015. ukinuta desetljećima stara zabrana izvoza nafte. Bijela kuća je demantirala izvješće, a ministar energetike govorio je tek o dobrovoljnim mjerama. No, sama rasprava pokazuje koliki je pritisak na ponudu dizela, kako u Americi, tako i u svijetu.

Isti dan je prinos na petogodišnju američku obveznicu po prvi put od 2007. probio granicu od 5 %. Desetogodišnji prinos dosegnuo je 5.1 %, dok je tridesetogodišnji došao na 5.44 %, najveću razinu od 2004.

Ukratko, energija poskupljuje, dug postaje skuplji, a novac posljedično gubi kupovnu moć.

Rast dizela pogonsko je gorivo za gubitak naše kupovne moći

Dizel se ne vidi na polici, ali sadržan je u cijeni svega na njoj jer kamion koji dovozi kruh, mlijeko i voće, vozi na dizel. Prosječni galon u SAD-u stoji rekordnih 6,52 dolara, 91 cent više nego prije mjesec dana i 75 % više nego lani. Razlozi su rat s Iranom, oštećene rafinerije na Bliskom istoku i ukrajinski napadi na ruske rafinerije. Amerika je jedan od najvećih svjetskih izvoznika dizela, a Europi je sve važnija u smislu uvoza. U kolovozu je američki dizel činio oko polovicu europskog uvoza dizela (gledano izvan kontinenta), dvostruko više nego godinu ranije.

Motiv zabrane je politički: američki međuizbori su za manje od sedam tjedana, a farmerske države traže odgovor na skuplji dizel. Ekonomisti su skeptični. Zabrana izvoza bi dizel u SAD-u kratkoročno mogla pojeftiniti, ali bi cijene izvan Amerike podigla još više. Analitičari procjenjuju da bi na kraju bila kontraproduktivna jer bi američke rafinerije unutar nekoliko tjedana morale smanjiti proizvodnju. Vanjski savjetnik administracije upozorava i na presedan: država koja jednom zadrži energiju kod kuće to može ponoviti. Poruka za Europu je jasna: energetska sigurnost ovisi o odlukama koje se ne donose, ni u Zagrebu, ni u Bruxellesu.

Europa u isto vrijeme ulazi u zimu sa spremnicima plina popunjenima oko 70 %, otprilike 12 % manje nego lani. Nafta Brent drži se oko 100 dolara zbog sukoba oko Hormuškog tjesnaca. Inflacija u eurozoni u kolovozu je iznosila 3,3 %, a energija je poskupjela 14,3 %. ECB je odgovorila podizanjem kamata na 2,5 %. Tržište istodobno računa s diplomatskim izlazom: Saudijska Arabija ponovno je pokrenula naftovod East-West prema Crvenom moru, iako smanjenim kapacitetima, a Teheran govori o otvaranju tjesnaca u roku od sedam dana ako SAD ublaži blokadu. Do tada ostaje neizvjesnost, a neizvjesnost tradicionalno hrani cijenu zlata.

Što to znači za vas? Pri inflaciji od 3,3 % svakih tisuću eura koje samo leže na računu godišnje izgubi oko 32 eura kupovne moći. To nije pogreška štediše, već posljedica cijena koje često rastu brže od kamata.

PUNA STIPENDIJA

Kako privući kupce, postaviti cijenu i razviti posao? 32 poduzetnika to mogu naučiti besplatno

Sigurna financijska budućnost

Štedjeti nije dovoljno – ključno je i gdje čuvamo vrijednost novca

‘Veliki strateški igrači pouzdaju se u zlato’

Fed je pretprošli tjedan podigao kamate na 3,75 do 4 %, prvi put od 2023. Tržište sada računa s novim povećanjem. Američko Ministarstvo financija povećalo je otkupe dugoročnog duga kako bi poduprlo likvidnost tržišta, ali dosadašnje operacije nisu zaustavile rast prinosa na obveznice. Analitičari ocjenjuju da otkupi nisu dovoljni da promijene smjer. Skuplji novac znači skuplje kredite, skuplje hipoteke i skuplje servisiranje državnih dugova. Rast prinosa u SAD-u prelijeva se i na europske državne obveznice, a time i na cijenu kredita kod nas.

Zlato je u tom okruženju kratkoročno pod pritiskom. Jači dolar i očekivanja viših kamata spustile su cijene zlata od siječanjskog rekorda do danas na približno 4 290 dolara za uncu. To je poznat obrazac, kad obveznice nude više, zlato se privremeno korigira. Ono što se ne mijenja jesu razlozi zbog kojih ga drže oni koji planiraju strateški i na duže vremenske staze.

Središnje banke su u srpnju kupile procijenjenih 44 tone zlata, više nego dvostruko od prosjeka prije 2022., dok su u prvoj polovici ove godine već kupile približno 346 tona. Goldman Sachs procjenjuje da kineska kupnja može biti oko 75 % veća od službeno prijavljene. Bilo kako bilo, kupci s dugim horizontom ne čekaju savršen trenutak, već grade poziciju sada. Pored toga, Goldman Sachs isto tako zadržava prognozu za cijenu zlata do 4 900 dolara do kraja godine.

Cijena zlata u posljednjih je pet godina porasla preko 150% ‘O ovom bi svaki štediša trebao razmisliti’

„Skuplja energija ne završava na benzinskoj crpki, ona se prelijeva na cijene hrane, prijevoza i kamata. Kratkoročno zlato može osjetiti pritisak jačeg dolara i viših kamata, ali dugoročno ga podupiru zaduženost, inflacijski pritisci i to što ga središnje banke nastavljaju kupovati. Primjerice, u posljednjih je pet godina cijena zlata narasla za gotovo 150%, gledano u eurima i dolarima. Zato ga sve više ulagača promatra kao stabilizator, a ne kao klađenje na rast cijene sljedeći mjesec.“, navodi dr.sc. Saša Ivanović, vlasnik i predsjednik Uprave Centra Zlata.

Za štediše je poruka praktična. Ako se institucije poput središnjih banaka i investicijskih banaka oslanjaju na zlato, postavlja se pitanje: u kojem obliku mi držimo svoju štednju? Fizičko investicijsko zlato nema izdavatelja koji mora nešto obećati i vrijednost mu ne propada u dugom roku kao što je to slučaj s papirnatim novcem.

Zabrana izvoza dizela, inflacija, prinosi na obveznice na razinama od 2008. i nabava na stotine tona zlata u prvih 7 mjeseci 2026. imaju zajednički nazivnik. Svijet se odmiče od povjerenja u papirnati novac prema sigurnim lukama koje dugoročno štite vrijednost od inflacije.