Dugo je trajalo i nije bilo lako, ali čekanje se isplatilo. Preobrazba nekadašnjeg Hotela Novi, odnosno Novi Spa & Hotel Resorta, koji je s partnerima osnovao bivši tenisač Bruno Orešar, uvelike je dovršena. Prva sezona nakon njegova ponovnog otvaranja 29. srpnja je iza nas, a resort danas posluje pod novim imenom – Mövenpick Hotel & Residences Kvarner Bay.

Nakon što je lokaciju za 45 milijuna eura kupio slovenski investicijski fond ECM Partners, sklopljeno je i partnerstvo s hotelijerskom grupacijom Accor, u čijem je sastavu i kod nas već poznati brend Mövenpick, čije ime resort sada nosi.

U posezoni oko 150 eura

Accor je globalna grupacija koja posluje u 110 zemalja i upravlja s oko 5700 objekata, pa je bilo jasno da će se u Novom Vinodolskom učiniti sve kako bi se resort na iznimno atraktivnoj lokaciji ponovno pokrenuo na pravi način. Iza njega su godine propadanja, tijekom kojih je hotel doduše radio, čak i u razdoblju predstečajne nagodbe, ali gotovo bez ozbiljnijih ulaganja.

“Naša je ambicija stvoriti doista lokalni resort, u kojem će svoje mjesto pronaći i domaći proizvođači i lokalno stanovništvo. Prostora i prilika ima dovoljno za sve, a otvoreni smo za različite oblike suradnje. Smatram da je ovaj resort i simbol ovoga kraja, pa mora biti s njim povezan, dijeliti njegove vrijednosti i nuditi hranu karakterističnu za ovo područje. Zašto ne bismo svoj prostor stavili na raspolaganje i lokalnoj zajednici? Ako imamo grijan bazen koji je izvan sezone prazan, zašto ga, primjerice, ne ponuditi učenicima iz Novog Vinodolskog za školu plivanja? Isto vrijedi i za suradnju s lokalnim dobavljačima, kojima želimo otvoriti priliku da svoje proizvode predstave gostima resorta”, kaže Igor Nekić, generalni direktor Mövenpick Hotel & Residences Kvarner Baya.

Deset godina trajala je predstečajna nagodba nekadašnjeg resorta sa 160 soba i više od 300 rezidencijalnih apartmana. U tom je razdoblju lokacija uglavnom propadala, a tek se sada jasno vidi koliki je njezin potencijal. Kako su nam rekli domaćini iz novog Mövenpick Hotel & Residences Kvarner Baya, vrijednost projekta nakon završetka investicije procjenjuje se na oko 250 milijuna eura. Osim temeljite vizualne i sadržajne transformacije, potpuno je osmišljen i novi koncept resorta.

“Resort ima i apartmane koji su dostupni za kupnju. Ne govorimo o timeshare konceptu, koji je prilično raširen u svijetu, već o stvarnom vlasništvu nad apartmanom u sklopu resorta, koji vlasnici mogu koristiti neograničeno. Resort danas čine hotel sa 198 soba i suiteova te 304 rezidencijalna apartmana, koji su također ponuđeni na prodaju. Trenutačno je u tijeku obnova prve faze, koja obuhvaća 131 jedinicu, a njezin se završetak očekuje početkom sljedeće godine. Interesa ima, što s obzirom na atraktivnu lokaciju i činjenicu da i u rujnu imamo obilje sunca, zapravo i ne čudi”, kazao nam je Ivan Sarajlić, direktor marketinga Mövenpick Hotel & Residences Kvarner Baya.

Resort se nalazi otprilike dva i pol kilometra od središta Novog Vinodolskog. Ulaz je lijepo uklopljen u okoliš, ali prilaz je dovoljno širok i upečatljiv da ga je teško ne primijetiti. No oni koji su ovdje možda ljetovali prije nekoliko godina vjerojatno će nakon prolaska ulazne rampe teško povjerovati da su već bili na istom mjestu. Ni ulazna vrata glavne hotelske zgrade ne otkrivaju puno od onoga što se nalazi iza njih. Prostrani foyer s recepcijom Mövenpick Hotel & Residences Kvarner Baya tek je uvod u veliki salon i bar, gdje se poslužuju i doista odlične slastice iz hotelske kuhinje.

Sigurna financijska budućnost

Štedjeti nije dovoljno – ključno je i gdje čuvamo vrijednost novca

Uprave pod pritiskom

Na jednom mjestu uskoro okupljamo lidere koji donose najteže odluke

A onda se izlazi na spektakularnu terasu s ukrasnim bazenom, s koje se pruža pogled prema otoku Krku i Kvarnerskom zaljevu u punih 180 stupnjeva. Upravo su takve vizure jedan od razloga zbog kojih je ljetovanje na Jadranu toliko cijenjeno. Kada vam se, kao nama toga dana, posreći i sunce, lako je shvatiti za što ste platili. Cijena noćenja sada se, u posezoni, kreće oko 150 eura, ovisno o aranžmanu, dok je u sezoni stotinjak eura viša. No ovdje se ipak nudi mnogo više od samog pogleda, koliko god on bio spektakularan.

Primjerice, kratkom vožnjom do Novog Vinodolskog i tamošnje Marine Mitan otvara se mogućnost izleta do Vrbnika, povijesnog mjesta poznatog po vinima od autohtone sorte žlahtina. Za mnoge će to biti jednostavnija i brža opcija od putovanja automobilom preko obližnjeg Krčkog mosta. Sam Vrbnik u ovo doba godine, kada smo već zakoračili u posezonu, pokazuje svoje pravo lice tihog primorskog mjesta, oslobođenog golemih ljetnih gužvi.

Ondje se danas, kao i u brojnim drugim obalnim mjestima, sve češće snalaze radnici s Filipina, dok je domaćina sve manje. No Vrbnik zbog toga nije izgubio svoj šarm. Žlahtine uvijek ima, kao i onog ritma razvoja koji mu, nadamo se, neće oduzeti previše od njegove privlačnosti. Uostalom, Vrbnik po tome nije nikakva iznimka – bez stranih radnika hrvatsko se ugostiteljstvo, osobito ono na obali, danas više jednostavno ne može zamisliti.

Gadgeti i priključci u sobi

“Naš resort trenutačno zapošljava 130 ljudi, od kojih je 50 domaćih djelatnika, dok ostali dolaze iz azijskih zemalja. Hrvatska pritom ima znatno uređeniji zakonodavni okvir kada je riječ o zapošljavanju stranih radnika. Plan nam je broj zaposlenih povećati na više od 200, a moguće je da će ih, kada se cijeli resort dovrši i svi sadržaji stave u funkciju, biti i više. Otvorili smo velik broj novih radnih mjesta i vjerujemo da će s vremenom porasti i interes lokalnog stanovništva”, kaže nam Matej Sodin, direktor prodaje rezidencijalnih apartmana u Mövenpick Residences Kvarner Bayu.

Za osoblje hotela koje nije lokalno nanovo se uređuje namjenska zgrada. Turizam ovdje ima višedesetljetno čvrsto nasljeđe jer je i sam Novi Vinodolski oduvijek bio popularno ljetovalište, pogotovo Zagrepčanima koji onamo mogu stići za neka dva sata, a danas se mogu praktički u cijelosti dovesti autocestom.

Vrbnik, dakako, nije jedina lokacija koju vrijedi posjetiti u okolici. U ovom dijelu Kvarnera nalazi se niz vinarija, maslinara i proizvođača različitih lokalnih delicija. Na Krku je, podsjetimo, i obitelj Žužić, jedan od poznatijih hrvatskih proizvođača vina, dok je žlahtina ondje autohtona sorta od koje nastaju neka doista odlična vina. Lokalni proizvođači, doduše, s razlogom nisu oduševljeni činjenicom da posljednjih godina nema toliko bure. No upravo je ta okolnost omogućila da se i u rujnu uživa u velikom kvarnerskom resortu. To je osobito važno onima koji su već kupili ili tek namjeravaju kupiti neki od apartmana. Sudeći prema kvaliteti hotelskih soba i razini uređenja, ne sumnjamo da će i rezultati poslovanja biti ozbiljni.

Nije nikada osobita sreća kada se nešto renovira jer je prostor većinom unaprijed zadan, no ovdje su na prilično spretan način zaobiđena ograničenja koja takva situacija donosi. Sve su sobe luksuzno i pomno opremljene, a pronašli smo niz gadgeta i priključaka koje možda ne bismo očekivali ni u hotelu ovako visoke kategorije. USB priključci nalaze se uz krevete, dok je radni stol smješten u zasebnoj prostoriji i opremljen USB, HDMI i UTP priključcima na zidu te telefonom na stolu. Uz krevet je još jedan, bežični telefon, kao i dva USB priključka uz, naravno, standardne strujne utičnice.

Tu su i fen, smješten u lijepu kutiju od skaja od kojeg su izrađeni svi etuiji u sobi, prijenosna parna pegla, bežični punjač za Appleove uređaje i druge uređaje koji podržavaju takav način punjenja, LED baterijska svjetiljka te set četki koje, budimo iskreni, gotovo svi redovito zaboravljamo ponijeti. Upravljanje sobnom klimatizacijom također je na dodir. U sobi u kojoj smo boravili bila su čak dva televizora, jedan u dnevnom, a drugi u spavaćem dijelu, uz koji se nalazi i raskošan kupaonski prostor s dva umivaonika. Soba je zapravo uređena kao dvosobni apartman – ima dvije prostorije, predsoblje i kupaonski sklop, praktički sve osim kuhinje. Naša je konfiguracija imala i dvije manje terase, jednu s izlazom iz dnevnog, a drugu iz spavaćeg dijela. Jedna je namijenjena opuštanju i ima čak i sofu, dok se na drugoj nalazi klasični balkonski set sa stolom i stolicama.

Čini se da se iz naslijeđene konfiguracije doista nije moglo izvući više. Iz svake sobe pogled puca na prostor resorta i more ispred otoka Krka, dok je krov iznad foajea ukrašen motivom morskog konjica, pa je resort lako prepoznatljiv čak i iz zraka. Nešto iskustva s hotelima visoke klase ipak imamo, no ove sobe prilično su nadmašile ono što smo dosad imali prilike vidjeti.

“U cijelom resortu od stare su strukture praktički ostali samo zidovi. Sve ostalo je uklonjeno, sobe su potpuno uređene, a sada je u tijeku i obnova svih rezidencija na isti način. One će zapravo biti gotovo kao nove”, kaže nam Ivan Sarajlić dok hodamo perivojem prema “rezidencijalnoj četvrti”, najvrednijem dijelu resorta koji se prostire na 150.000 četvornih metara.

Raspoređene su u šest redova u kojima je 35 zgrada s ukupno 304 apartmana različitih kvadratura, čak i penthousea površine 114 kvadrata. Cijene se kreću od 360.000 eura za 54 kvadrata.

“I nas je iznenadilo koliko se brzo ti stanovi prodaju. Vjerojatno je razlog i jednostavna matematika, odnosno kontinuirani rast cijena nekretnina u Hrvatskoj, pri čemu obala dakako nije nikakva iznimka. Ipak, nije bilo lako prodavati ih po tim cijenama dok su zgrade još bile okružene skelama, a kupci su mogli vidjeti tek maketu stana. No, krenulo je jako dobro”, kaže nam Matej Sodin dok nas uvodi u prostor uređen kao jedan od takvih stanova, u koji će se kupci moći useliti čim radovi budu završeni, najkasnije do sljedećeg proljeća.

Interijere je osmislio studio Atellior, koji ima bogato iskustvo u projektima na Jadranskoj obali. Prostor je oblikovan promišljeno i funkcionalno, uz uređaje renomiranih svjetskih proizvođača poput SMEG-a i Samsunga. Rezidencijalne apartmane prije svega karakteriziraju velike staklene fronte okrenute prema moru, koje maksimalno iskorištavaju prirodnu svjetlost, dok su spavaće sobe orijentirane tako da je njezin utjecaj sveden na najmanju moguću mjeru. No ono što je kod ovih rezidencija, koje pomalo podsjećaju na urbane vile, posebno zanimljivo jest njihov koncept.

“Kupcima je omogućeno održavanje apartmana koje uz razumnu naknadu obavlja hotelsko osoblje. Dakle, vlasnik praktički nema nikakve brige oko čišćenja i održavanja, već sve to tijekom cijele godine preuzima osoblje resorta. Vlasnik apartman može uključiti i u Rental Pool te ga iznajmljivati, čime smanjuje troškove investicije i lakše ostvaruje povrat uloženog. Istodobno može unaprijed “blokirati” razdoblje u kojem želi boraviti u svom apartmanu, pa se on tada ne iznajmljuje i ostaje u stanju u kakvom ga je vlasnik ostavio. Riječ je o prilično novom i svježem konceptu koji je dodatno povećao interes za naše apartmane. Nismo očekivali da će prodaja ići ovako dobro. Trenutačno prodajemo pet do sedam jedinica tjedno, a najveći broj kupaca dolazi iz Slovenije, Austrije, Njemačke, Mađarske i Hrvatske. Rijetko tko ima dodatnih pitanja prilikom kupnje, očito je vrlo jasno što se ovom ponudom dobiva. Ljudi dođu, kupe apartman i postanu njegovi vlasnici”, kaže Sodin.

Veliki dječji klub

Ta “rezidencijalna četvrt” ima svoj Lounge, a usred resorta je i tzv. Sea Breeze, obiteljska bazenska zona s pripadajućim barom i dječjim prskalištem. Doista se sve doima kao kakvo naselje više nego turistički resort.

“Svjesni smo da gost kojeg želimo dugoročno zadržati neće ponovno doći ako budemo inzistirali na tome da sve troši isključivo kod nas. Zato ga upućujemo na lokacije naših partnera, čije proizvode može kupiti u trgovinama unutar kompleksa ili kušati u našim restoranima, poput kušaonice Tilia ili vinarije Pavlomir”, rekao nam je Ivan Sarajlić.

Doista, i u jednom i u drugom slučaju riječ je o zaista lijepim lokacijama. U kušaonici Tilia možete probati odličan med koji ondje sami proizvode. Tu su i vina Pavlomir, kao i ponuda rakija i likera popularne kvarnerske etikete Suza. Nedalekom vožnjom stiže se do vinarije Pavlomir, iza koje stoji impresivna priča koja seže sve do Domovinskog rata. Vrijedni ljudi iz Šarengrada ni u progonstvu nisu napustili naviku da radom stvaraju, pa je Miroslav Palinkaš napuštenu zgradu, okruženu položajima za koje je prepoznao da bi mogli postati izvrsni vinogradi, pretvorio u impresivno vinarijsko zdanje. Danas se u njezinu podrumu godišnje proizvede oko 250.000 litara vina od približno 400 tona grožđa.

No čak i ako odlučite ostati u resortu, barem što se kalorija tiče, nećete ostati zakinuti. Hotel ima dva restorana, Figo i Affamatu. Figo je hotelski restoran u kojem se poslužuju dnevni obroci, ali se može naručiti i à la carte jelovnik, što smo i sami učinili. Chef je Marin Šarić, koji, iako pripada mlađoj generaciji, već ima iskustva u vodećim hotelima s pet zvjezdica na našoj obali. Probali smo odličan carnaroli rižoto s aromom limuna i prahom od kapara, garniran tartarom od kozica mariniranih u agrumima, a zatim i teleći file s aromatiziranim začinskim biljem na kremi od pečene cvjetače, uz glaziranu mrvu, fondant od krumpira i šparoge, sve zaokruženo umakom Madeira.

I vanjski gosti mogu doći, bit će im ponuđeno neko od domaćih vina naših renomiranih vinara, poput Kabole, Deklića, Damjanića ili Pavlomira. Svakako ne treba zaboraviti ni deserte koje potpisuje Barbora Baretić, simpatična Slovakinja koja priprema izvrsne slastice. Affamata je restoran s posve drugom filozofijom. Riječ je o speakeasy restoranu u kojem će se na opušten način uživati u talijanskoj kuhinji za koju je zaslužan chef Fabio Zanet.

“Affamatu još uređujemo i nadamo se da će biti gotova za dva do tri tjedna. Ima atraktivnu terasu s lijepim pogledom, kao što ga, praktički, imaju svi dijelovi resorta. Gosti će se ovdje uz hranu moći zabaviti i odmoriti, ali i potrošiti koju kaloriju ako se prije podne odluče otići u fitness ili u spa i wellness, koji bi trebao biti završen do kraja godine. Tu je i veliki dječji klub, tako da se ni roditelji ne moraju pretjerano brinuti”, rekao nam je Ivan Sarajlić.

“Idemo prema tome da ovo postane mjesto obiteljskog odmora i okupljanja. Već nakon dovršetka hotela naglo je porastao interes za rezidencije. A posao se ovdje zapravo nikada ne završava jer uvijek ima prostora za poboljšanja. Svi koji su sudjelovali u ovom projektu mogu biti ponosni, ali i sami uživati u ovom mjestu za odmor, koje nije daleko ni od Rijeke ni od Zagreba. Znali smo da ne možemo pogriješiti”, rekao nam je Igor Nekić.