Kad je prvi exchange-traded fund (ETF – burzovno utrživi fond) došao na tržište 1992., jedva da je izazvao ikakvu pažnju investicijskog svijeta. Međutim, kako ETF-ovi nastavljaju donositi spektakularne stope rasta u posljednjih pet godina, jednog dana mogli bi postati jedan od najvažnih događaja u industriji upravljanja sredstvima. Prvi fond mutual stila osnovan je 1774. u Nizozemskoj (nazvan “Jedinstvo stvara snagu”), a 1924. je u Bostonu osnovan prvi moderni mutual fond. ETF je vrijednosnica koja prati indeks, robu, pojedino sredstvo ili košaru sredstava kao indeksni fond, ali se njome trguje kao dionicom na burzi koja ima dnevne cjenovne promjene prilikom kupnje ili prodaje. Zbog toga što se njime trguje kao s dionicom kojoj cijena dnevno fluktuira, ETF nema svoje neto vrijednosti sredstava (NAV – net asset value) koja se dnevno računa kod mutual fondova. Posjedujući ETF, dobivate diversifikaciju indeksnog fonda kao i sposobnost kratke prodaje (sell short), kupnje na maržu te mogućnosti da kupite najmanje jednu dionicu. Druga prednost je da su troškovi prilikom trgovine kod većine ETF-ova niži od onih prosječnih kod mutual fonda. Prvi ETF osnovan je 1992. s imenom Standard & Poor’s Depositary Receipt (SPDR). Nazvan je ‘Spider’ ili ‘Pauk’. To je bilo investiranje u S&P 500 dionički indeks.

Radio je s niskim troškovima i velikom poreznom efikasnošću, a udjele je držao dugoročno. Imovina koju drže izlistani američki ETF-ovi narasla je na 418 milijardi dolara. Iako su ovi novi fondovi još uvijek u sjeni svojih mutual rođaka, koji upravljaju s više od 20.000 milijardi dolara, njihov udio u indeksnom tržištu brzo raste (vidi graf). Deborah Fuhr iz Morgan Stanleyja predviđa da će imati 2000 milijarde dolara pod upravljanjem do 2011. Oni postaju moćna snaga tržišta dionica također: prošle godine više od 8% svih trgovanja dionicama učinjeno je preko ETF-a. ETF je dijelom fond, dijelom dionica. Kao indeksni mutual fond, on prati košaru sredstava, kao što su burzovi indeksi ili robe, ali za razliku od standardnih fondova, mogu se kupiti ili prodati u svakom danu trgovanja. Pojedinci sve više ulaze u trgovanje. Veliki opskrbljivači ETF-a, kao što su Barclays Global Investors (BGI) i State Street, govore da mali investitori zauzimaju sada dvije trećine uplata, dvostruko više od udjela pet godina prije. Njih privlače niske provizije – oko četvrtinu postotka u prosjeku – porezne prednosti i efikasno određivanje cijena. Portfelji se uravnotežuju tijekom dana tako da se ETF-ovima trguje po ili blizu neto vrijednosti njihovih sredstava, za razliku od mnogih mutual fondova.Popularnost ETF-a vodi do divljeg zanosa novih emisija. Više se njih pojavilo od početka 2006. nego u svim prijašnjim godinama zajedno. Ove godine je više od 95 ETF-ova počelo trgovati na američkim tržištima, mnogi na New York Stock Exchange, koja gleda na ETF izlistavanja kao na ključni izvor prihoda od izlistavanja. Stotine drugih čekaju odobrenje od Securities and Exchange Commission (Komisije za vrijednosne papire). BGI i Vanguard su počeli nuditi ETF s fiksnim prihodom, BGI je nedavno lansirao jedan koji prati junk (s velikim prinosima) obveznice. U dionicama nije više dovoljno pratiti indekse kao što su S&P 500 ili Nikkei. Stručnjaci ETF tvrtki rade prekovremeno da bi kreirali nove ETF-ove koji će odgovarati pojednim klijentima. Postoje ETF-ovi koji prate private equity, zlato, dionice farmaceutskih kompanija, intelektualno vlasništvo, nanotehnologiju, čistu energiju i druge. Ovo sužavanje fokusa fonda daje pojedincima lagani pristup sektorima kao što su zlato i private equity, što je nesofisticiranim investitorima prije bilo teško dostići. State Streetov zlatni ETF jedan je od najpopularnijih fondova u industriji. Drugo atraktivno područje su mirovinski računi, gdje ETF-ovi imaju potencijal da postanu veliki igrači. Oni su već napravili napredak na nekim novim tržištima. Otkad je Meksiko dozvolio ETF-ovima ulazak u mirovinski sustav, Barclayev iShares fondovi zauzimaju nekih 15% svih trgovanja na burzi.