Na krilima ekstremnih vremenskih (ne)prilika diljem zapadne Afrike, u jednog od zapaženijih dobitnika na financijskim tržištima prošle godine se prometnuo – kakao.

Najprije zahvaljujući obilnim padalinama u Obali Bjelokosti (i u dijelovima Gane i Nigerije), a onda i zbog suše najavljene za početak ove godine, cijena ključne sirovine u proizvodnji čokolade kontinuirano je rasla tijekom proteklih 12 mjeseci i skokom od 72 posto nadmašila puno zvučnije kategorije aktive.

Rast je lako objasniti činjenicom da kakao, koji stiže sa zapada Afrike, otpada čini otprilike dvije trećine globalne opskrbe.

Svijet za sebe
Nakon korekcije koja je godišnju stopu rasta vratila u dvoznamenkaste okvire, vrlo blizu se našla i cijena narančina soka (skokom od 58%), opskurne sirovine koju većina poznaje samo iz televizijske uspješnice ‘Kolo sreće’ (‘Trading Places’) i urnebesnog filmskog zapleta koji su uprizorili Eddie Murphy i Dan Aykroyd. Navedene brojke većini su vjerojatno promakle, što i ne čudi previše, jer robe kao što su kakao i koncentrat soka od naranče zapravo su svijet za sebe.

Riječ je o specifičnim sirovinama čija cijena ovisi o vrlo specifičnim faktorima i nerijetko prkosi intenzitetu i predznaku prevladavajućeg trenda na tržištima roba. Upravo takav razvoj događaja imali smo prilike vidjeti tijekom 2023. godine – uz rijetke iznimke (uz navedene, valja još spomenuti i željeznu rudaču, te uran, s rastom cijene do najviše razine u posljednjih petnaestak godina) koje su honorirale upornost malobrojnih špekulanata sklonih ezoteriji, tržište roba nije uspijevalo ponuditi kredibilnu alternativu konvencionalnim financijskim instrumentima.

Činjenica da se zlato, s jedva dvoznamenkastim rastom cijene, u prvom redu zahvaljujući aktivnijoj ulozi središnji banaka zemalja u razvoju, a onda i rasplamsavanjem sukoba na Bliskom istoku (već uobičajeno potentna karta geopolitičkog rizika), te u konačnici projekcijama koje najavljuju rasprostranjeni pad kamatnih stopa tijekom 2024., na kraju uguralo u skupinu istaknutih dobitnika među robama, vjerojatno dovoljno govori o (ne)raspoloženju ulagača.

I što je još važnije, o izglednom usporavanju gospodarskog rasta na globalnoj razini jer cijene roba koje puno snažnije koreliraju s ekonomskom aktivnošću kraj su godine mahom dočekale na – negativnom teritoriju.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Ekstremne je primjere najlakše uočiti: čak i ako zanemarimo činjenicu da je cijena prirodnog plina u Amsterdamu danas otprilike devet puta niža od rekorda evidentiranog krajem kolovoza 2022. godine, pad od oko 60% (u odnosu na početak godine) i cijena koja je na početku zime (u jeku sezone grijanja!) relativno blizu prošlogodišnjeg minimuma (svega tridesetak eura po megavatsatu) figurira kao prilično pouzdan vjesnik recesije. Ili, u najboljem slučaju barem ozbiljne krize u segmentu industrije koja na Starom kontinentu čak i uz duboku korekciju cijena teško može konkurirati globalnim rivalima.

Cijene prirodnog plina nisu puno bolje prošle ni s druge strane Atlantika (-42%), a s bitno manjim minusom, ali i dalje čvrsto na negativnom teritoriju, zaglavile su i cijene sirove nafte i ostalih derivata (pad od 10%).

I to usprkos višekratnom smanjenju proizvodnje u režiji OPEC kartela čije su članice neuspješno pokušavale anulirati jaz između ponude i potražnje, odnosno neutralizirati utjecaj rastuće američke proizvodnje koja posljednjih mjeseci obara rekorde (i gomila zalihe).

Iščeznuo strah
Za to vrijeme, dvoznamenkasta je korekcija zahvatila i cijene žitarica. Strah od nestašice (uvjetovan ruskom invazijom na Ukrajinu) u međuvremenu je iščeznuo, a s njim i pozitivan trend koji je prethodnih godina cijene gurao uzlaznom putanjom.

I na kraju, poduljem popisu gubitnika valja pridodati i obojene metale poput nikla, cinka ili aluminija. Bakar se nekako uspio domoći pozitivne nule, no slaba je to utjeha za optimiste koji su očekivali globalni ‘boom’ investicija pogonjen idejom zelene tranzicije. Uostalom, minus veći od 40 posto za kobalt i nikal dovoljno govori o iznevjerenim očekivanjima.

Dakako, u red očekivanja koja se nisu materijalizirala svakako spadaju i optimistične prognoze kineskog gospodarskog rasta, koje je demantirala sjena duboke krize na tržištu nekretnina. Makar je u ovoj nabrajalici Kina došla zadnja na red, zapravo je riječ o ključnoj determinanti kretanja cijena na tržištima roba, i pritom bliža budućnost ne nudi previše temelja za optimizam.

Ili još konkretnije, kraj krize na tržištu nekretnina koja je godinama gutala ogromne količine sirovina još se uvijek ne nazire. Slabiju aktivnost građevinskog sektora u segmentu stanogradnje vlasti u Pekingu pokušavaju kompenzirati agresivnijom realizacijom infrastrukturnih projekata što očito nije dovoljno da natjera investitore da se predomisle.

Sve to potvrđuje i Bloomberg Commodity Index koji prati kretanje cijena niza roba i od rekorda u svibnju 2022. godine bilježi kontinuirani pad vrijednosti. A da stvar bude još gora, prostora za nastavak korekcije još ima napretek.