Savjetodavne tvrtke i investicijske banke će izgubiti stotine milijuna dolara zbog zaoštravanja zakonskog okvira za korporativna spajanja i novog pravilnika kojim američko ministarstvo financija želi otežati porezne inverzije. Koliko se 2015. pokazala plodnom za akvizicije, toliko bi 2016. mogla biti godinom gubitaka.

Zabrinutost regulatora
Niz spajanja i preuzimanja izazvao je zabrinutost regulatora tržišnog natjecanja, a Obamina je administracija poduzela i konkretne korake, pa će njegova posljednja godina mandata rezultirati gubitkom prihoda od naknada na koje su banke i posrednici računali. Procjenjuje se da će investicijske banke poput Morgan Stanleya, Goldman Sachsa i JP Morgana izgubiti ukupno 340 milijuna dolara. Tvrtka Lazard bit će u minusu od 85 milijuna dolara, a Guggenheim za 65 milijuna dolara pristojbi, u što još nisu uračunati gubici od propalog dogovora između Pfizera i Allergana. Naravno, banke će posljedice osjetiti u nešto slabijem obimu. Goldman Sachs je prošle godine od spajanja kompanija zaradio 2,8 milijardi dolara na naknadama, a JP Morgan dvije milijarde dolara.

Lazard je dobio 900 milijuna, a Guggenheim 200 milijuna dolara, pokazalo je izvješće konzultantske tvrtke Freeman & Co. Zbog posredništva u ukupno 412 preuzimanja i četiri porezne inverzije ukupne vrijednosti 1,73 bilijuna američkih dolara, Goldman se ujedno nalazi i na vrhu globalne liste spajanja i preuzimanja (M&A) za prošlu godinu. Na toj listi savjetodavne tvrtke gube stabilnost te im se procjenjuje očekivani pad na listi. Lazard je tako zauzeo šesto mjesto na M&A listi u 2015., prema podacima Thomson Reutersa, ali bi mogao ove godine pasti na osmo. Centerview bi na istoj listi mogao pasti s 11. na deseto mjesto, a Moelis s 13. na čak 19. mjesto ukoliko se od akvizicija na kojima su angažirani odustane.

Primjer negativne prakse
Jedan od medijski najbolje praćenih spajanja dogovor je između Pfizera i Allergana koji je na noge podigao i američke regulatore i dužnosnike i aktualnog predsjednika, ali i kao primjer negativne prakse ušao u agende gotovo svakog kandidata u američkoj predsjedničkoj utrci. Pritisak je bio dovoljno jak da Pfizer otkaže pripajanje Allergana, vrijedno 160 milijardi dolara, kao i da Johnson Controls odustane od Tycoa sa sjedištem u Irskoj, za koji je nudio 16,5 milijardi dolara. Allerganovi savjetnici, Morgan Stanley i JP Morgan, trebali su na tom poslu zaraditi 142 milijuna dolara, kažu iz Freemana. Savjetnici za Pfizer – Guggenheim Securities, Goldman Sachs, Centerview and Moelis – trebali su pak zaraditi 94 milijuna dolara iz naknada.

No, posljedice osjećaju svi uključeni u proces, pa će zbog prekida ugovora Pfizer morati platiti Allerganu do 400 milijuna dolara za naknade za prekid ugovora. Istovremeno je Allerganova dionica klonula na burzi na najnižu razinu od 2014. godine. U srijedu je američka vlada podnijela zahtjev i za zaustavljanjem Halliburtona u kupnji Baker Hugesa jer bi spajanje druge i treće američke kompanije za usluge u naftnom sektoru moglo utjecati na cijene nafte.

Američki poreznici žele stati na kraj tvrtkama koje, osim što teže monopolističkim pozicijama na tržištu, svoja sjedišta sele u zemlje s nižom poreznom stopom. Takozvane porezne oaze tvrtkama omogućavaju izbjegavanje plaćanja poreza na dobit zbog čega američka blagajna sustavno ostaje bez velikog dijela prihoda. No, prostor za akvizicije sužava se i na europskom tlu, pa su se prošlog tjedna u Francuskoj raspali pregovori između telekomunikacijskih tvrtki Orange i Bouygues čije bi spajanje stvorilo dominantnog francuskog teleoperatera. Do intervencije francuskog ministra ekonomije Emmanuela Macrona u dogovor dviju kompanija došlo je zbog zabrinutosti oko remećenja pravedne tržišne utakmice i kreiranja tržišnog diva, što je smjer u kojem su se sve gore navedene akvizicije i kretale.