Kreditna rejting agencija Moody’s oštro se osvrnula na iznenandni bum unutar privatnog dioničkog sektora koji već posljednjih nekoliko tjedana hara tržištem vrijednosnih papira. Kako su izjavili u Moody’su, pretjerano korištenje zaduženja kako bi se financirala kupnja kompanija nikako ne ide u korist ni prodavaču ni kupcu jer ne postoji dokaz da će kupljene kompanije bolje prosperirati u rukama privatnih ulagača. Ovakve kritike renomirane rejting kuće došle su za vrijeme vrlo osjetljivog razdoblja kako za privatni dionički, tako i za kreditni sektor. Potonji se pak suočava s pogoršanjem već ionako lošeg stanja na tržištu dugova, i to u trenutku kada neki od najvećih privatnih dioničkih fondova poput Blackstonea i Kohlberg Kravis Robertsa izlaze sa svojim IPO-ima na tržište. Investitori ne štede riječi kritike namijenjene rejting agencijama koje, prema njihovu mišljenju, presporo reagiraju na potražnju za kreditima te ne uočavaju krize u kojima se nalazi zajmovni sektor.

Dugoročni planovi
U Moody’su su na ovakve udare odgovorili argumentom da privatno vlasništvo oslobađa kompanije kratkoročnih pritisaka koje na njih vrši tržište vrijednosnih papira, omogućavajući im na taj način da ulažu u vlastiti rast i rade dugoročne planove. Također su izjavili kako fondovi koji se bave otkupom kompanija imaju tendenciju povećati portfelj grupacijske zaduženosti kako bi isplatili visoke dividende što se kosi s njihovim tvrdnjama o dugoročnom ulaganju. Stručnjaci smatraju da su privatni dionički fondovi ipak bolja opcija od hedge fondova te kako dugoročna ulaganja na koja se okomio Moody’s ipak imaju svoje realno pokriće. Kohlberg Kravis Roberts objavio je primjerice kako će čak 73 posto njegove imovine biti oročeno na 18 godina. Iako je poprilično jasno kako kompanija poput KKR-a neće morati čekati tako dugo na isplatu, ipak je riječ o golemoj fleksibilnosti za ulaganje koju imaju njezini dioničari.

Jaki brendovi
Analitičari također privatne fondove smatraju sigurnom i čvrstom bazom za oplemenjivanje uloženih sredstava. Prvenstveno je, smatraju, riječ o jakim brendovima poput spomenutih Blackstonea i KKR-a koji nisu imali većih financijskih problema u posljednjih nekoliko godina. Hedge fondovi odaju sliku nestručnog upravljanja imovinom, i to upravo “upropaštavanjem” velikih imena poput Amarantha ili čak nekretninskog fonda Bear Stearnsa. Međutim, i među hedge fondovima nije sve tako crno. Oni se oduvijek mogu pohvaliti boljim rezultatima, vrlo dobrim provizijama ako povrat na uloženo zadovoljava te većom čvrstinom u doba nestabilnih gospodarskih stanja. Upravo zato su i Fortress i Blackstone poslušali savjet stručnjaka te uz privatne uloge u svoje fondove uključili ostalu imovinu, a Och-Ziff je odlučio svoj IPO ispoljiti kroz čisti hedge fond. Diverzifikacija sredstava se još jedanput pokazala kao zlatno pravilo u fondovskom poslovanju te se sada čeka samo potez KKR-a koji jedini još ustraje u striktno privatnom ulaganju. Stručnjaci vjeruju kako će na kraju i ta kompanija popustiti pritiscima svojih ulagača.

Kritike zbog isplata visokih dividendi

Kritike Moody’sa temelje se na primjeru visokih dividendi isplaćenih Bain Capitalu, Providence Equityju i Thomas H. Leeju prilikom preuzimanja Warner Musica 2004. godine, te dividendi koje je Blackstone “zaradio” akvizicijom Celanesea. Godine 2004. je Time Warner odlučio prihvatiti 2,6 milijardi dolara vrijednu ponudu konzorcija na čelu s medijskim mogulom Edgarom Bronfmanom za svoju glazbenu izdavačku kuću Warner Music. Osim njega, u konzorciju su bile i spomenute kompanije koje svoju imovinu prikupljaju isključivo privatnim investicijama: Thomas H. Lee, Bain Capital, Providence Equity Partners, te milijarder Haim Saban. Akvizicija je uključivala 1,4 milijarde dolara u dionicama i 1,2 milijardi dolara dugovanja. Warner Music vratio je 342 milijuna dolara svojim ulagačima te im isplatio dividendu od osam milijuna dolara. Blackstone se dioničarima obvezao isplatiti kvartalnu dividendu od 12 centi po dionici što dovodi do 19 milijuna dolara ukupne dividende.