Desetljeća stare ekonomske dogme Međunarodnoga monetarnog fonda (MMF) mogle bi uskoro postati povijest. Fond je, naime, godinama u mnogim državama zagovarao niske stope inflacije i slobodan protok kapitala između država kao spasonosno ekonomsko rješenje.

No nedavna istraživanja iz MMF-ove ekonomske “majstorske radionice” dokazala su kako nešto viša stopa inflacije te restriktivnija politika prema protoku kapitala katkad može pomoći državama u zaštiti od financijske krize. Prema pisanju New York Timesa, jedno od dva istraživanja – koje uz dvojicu suautora potpisuje i glavni MMF-ov ekonomist Olivier Blanchard – usredotočilo se na tezu kako bi središnje banke trebale održavati stopu inflacije na četiri, a ne na dva posto kako se do sada mislilo. “Viša prosječna stopa inflacije i više nominalne kamatne stope omogućavaju jače snižavanje ključnih kamatnih stopa u vremenima krize i reduciraju pad proizvodnje te pogoršanje fiskalne pozicije”, smatra Blanchard. Znatan pad volatilnosti ekonomskog “outputa” i inflacije nakon sredine osamdesetih godina uljuljkalo je ekonomiste i političare u mišljenju kako znaju voditi makroekonomsku politiku, kazao je Blanchard. On tvrdi da je fiskalna politika bila jednako važna u borbi s krizom kao i monetarna politika.

Slobodno kretanje kapitala
Prema njegovu mišljenju države s nižim javnim dugom imale su više fleksibilnosti prilikom donošenja antirecesijskih mjera. Drugo istraživanje, objavljeno u petak, tvrdi da se tijekom nastupanja krize ponovno promislilo o slobodnom kretanju kapitala kao potpuno benignom fenomenu. “Zabrinutost da bi se strani investitori mogli povesti instinktom čopora snažno je porasla. Prepoznato je da bi oni mogli pridonijeti kolateralnoj šteti, uključujući i napuhavanje burzovnog ili nekretninskog balona”, tvrdi MMF-ov zamjenik direktora istraživanja Jonathan Ostry, jedan od suautora istraživanja.

Pitanje primjenjivosti
“Ostryjevo izvješće” argumentira kako kontrola kapitala može biti efikasna samo “ako je vjerojatno da će tokovi kapitala biti tranzitni, ako ekonomija funkcionira blizu svog potencijala i ako tečaj nacionalne valute nije podcijenjen”. Najnovija MMF-ova istraživanja plijene pozornost stručnih krugova, ali se već postavljaju pitanja koliko su primjenjiva na sadašnju situaciju. Tako Raghuram G. Rajan, profesor na University of Chicago, smatra da teze o poželjnoj višoj inflaciji neće biti najbolje primljene. “Uz zabrinutost na obvezničkom tržištu hoće li vlade uspjeti ispoštovati dužničke obveze, sada nije najbolje vrijeme da središnje banke počnu redefinirati poželjnu inflaciju”, kazao je Rajan. Kenneth Rogoff s Harvarda tvrdi da je već predlagao Fedu i ECB-u nešto višu inflaciju. “Nakon što su 20 godina uvjeravale javnost da je 2-postotna inflacija čarobna, središnjim će bankama biti teško objaviti da su se predomislile”, ističe Rogoff.

Nakon krize

Odgovorna politika
Simon Johnson, profesor ekonomije na sveučilištu MIT, smatra da Međunarodni monetarni fond pokušava redefinirati što jest, a što nije odgovorna financijska politika nakon krize. “Svjesni su potrebe veće financijske regulacije i načina kako da se takva regulacija sinkronizira u cijelom svijetu”, kazao je Johnson za New York Times.