Obvezni mirovinski fondovi (OMF) na domaćem tržištu kapitala nemaju u što ulagati. Iako se čini da bi ovaj zaključak mogao biti donekle pretjeran, realna situacija je zabrinjavajuća. Pored 17 dionica koje kotiraju u Službenom tržištu Zagrebačke burze, kad bi mirovinski fondovi u ovom trenutku željeli ostvariti inicijalno ulaganje na Redovnom tržištu, smjeli bi kupiti dionice samo 21 izdavatelja. Prema dostupnim podacima o deset najvećih dioničara, OMF-ovi među tim kompanijama imaju udjele u njih sedam.

Stroga pravila
Hanfin pravilnik o dodatnim kriterijima ulaganja i investicijskim ograničenjima mirovinskih fondova propisuje da se imovina mirovinskog fonda može ulagati u dionice kompanija koje u trenutku stjecanja imaju početnu tržišnu kapitalizaciju veću od 750 milijuna kuna. Tom kriteriju udovoljava već spomenuta 21 dionica, dok je “zlatne” 2007. čak 57 kompanija tadašnje kotacije Javnih dioničkih društava (JDD) imalo tržišnu kapitalizaciju višu od 750 milijuna kuna. Današnje redovno tržište ZSE ima gotovo jednake zahtjeve za transparentnost kao i nekad kotacija JDD-a. “Spomenute odredbe bi se trebale promijeniti tako da su ograničenja zadana u relativnom omjeru, a ne u apsolutnom broju jer su po važećim propisima mirovinski fondovi prisiljeni prodavati dionice na hrvatskoj burzi u trenutku kad cijene na tržištu imaju silazni trend, utječući tako na njihov daljnji pad”, poručili su iz Erste Plavog fonda. Ističu kako ne bi trebalo uvjetovati prodaju takve imovine koju im je bilo dopušteno kupiti. “Ograničenja bi se trebala odnositi samo na mogućnost kupnje”, zaključuju u tom fondu. Međutim, u Fima vrijednosnicama tvrde suprotno. “Iako tvrtke visoke tržišne kapitalizacije možda ne jamče najveće prinose na burzi, njihova veličina i dokazana stabilnost poslovanja ih čini sigurnijim na dugi rok, što je osnova za investiranje institucionalnih investitora kakvi su mirovinski fondovi, stoga je takva regulativa potrebna”, poručuju u tom investicijskom društvu. Da su sadašnja pravila vrijedila i prije dvije godine, OMF-ovi bi mogli ulagati i u, primjerice, ACI (Adriatic Croatia International club), koji je imao tržišnu vrijednost od 1,3 milijarde kuna, a danas vrijedi tek 344,3 milijuna. Isto tako OMF-ovi bi tada mogli ulagati i u Arenaturist, koja je imala tržišnu kapitalizaciju od čak 1,1 milijardu kuna, što je gotovo deset puta više nego danas.

Slaba ponuda
Kad se malo pobliže analizira vrijednost kompanija čije dionice kotiraju na redovnom tržištu, primjećuje se kako ponuda zapravo nije visoka. Iako je, nominalno, riječ od 21 izdanju, realno gledajući, mogućnost ulaganja je mnogo manja. Čak osam izdanja ima vrlo malo (manje od 10 posto) dionica u slobodnoj prodaji. Najmanje ih imaju Erste & Steiermärkische banka u kojoj većinski vlasnici drže 96,1 posto te Lura u kojoj B.S.A. International drži 93,7 posto. U ostalim kompanijama velik udjeli nalaze se u državnim rukama. Država je prisutna kroz Središnji ured za upravljanje državnom imovinom, Agenciju za osiguranje štednih uloga, Fond za privatizaciju (HFP) i zavod za mirovinsko osiguranje. Time, primjerice, kontrolira i 99,2 posto Croatia Airlinesa koji ima tržišnu kapitalizaciju od 788 milijuna kuna. Budući da se tom dionicom od siječnja trgovalo samo 17 dana, a najviše je trgovano sa 69 dionica dnevno, razumljivo je nepostojanje interesa mirovinaca. Isto tako tu je i Belje u kojem Agrokor i HFP drže 90,5 posto udjela, kao i Luka Rijeka u kojoj država ima u vlasništvu 85,1 posto. Iako se spominjalo ublažavanje regulative, očigledno za sada još neće biti ništa od toga. No brojke daju surovu sliku da je čak i nominalna solidna mogućnost za ulaganjem, realno vrlo mala, što svakako šteti fondovima.