Nažalost, svoje viđenje razvoja gospodarsko-političke situacije u Hrvatskoj sljedeće godine moram započeti brojkama koje ne ulijevaju optimizam. U ovoj godini na izmaku Hrvatska je zabilježila snažnu recesiju. Može se očekivati da će pad BDP-a iznositi oko 6 posto na godišnjoj razini. To je najdublja recesija u Republici Hrvatskoj od stjecanja njezine neovisnosti.

Krizni porez, povećanje PDV-a i uvođenje novih trošarina predstavljaju mjere koje su samo produbile postojeću krizu jer su smanjile raspoloživ dio dohotka stanovništva i osobnu potrošnju koja je važna komponenta rasta BDP-a te proizvodnju. Glavno ograničenje razvoja hrvatskoga gospodarstva postao je previsoki udio vanjskog duga od oko 90 posto BDP-a. Posebno me zabrinjavaju procjene da će iduće godine vanjski dug premašiti razinu BDP-a. U posljednjih pet do šest godina konstantno sam upozoravao na opasnosti od brzog rasta inozemne zaduženosti Hrvatske i rizika koji takva visoka razina vanjske zaduženosti i neefikasnoga korištenja inozemnih kredita nosi sa sobom. Osobito zabrinjava pad prometa u trgovini na malo jer, mada nisam ekonomist, ipak mi je jasno da će smanjenje domaće potrošnje djelovati povratno na pad domaće proizvodnje, a to će dalje voditi do produbljivanja recesije i rasta nezaposlenosti. A upravo je nezaposlenost ono što me najviše brine. Danas je već više od 270.000 nezaposlenih, a taj broj ne prestaje rasti! Ovako dalje više ne možemo! Naš gospodarski model je postao neodrživ. Nešto moramo mijenjati jer prognoze za 2010. godinu nisu optimistične. Očekuje se minimalan rast BDP-a od 0,5 posto, što nije dovoljno da izađemo iz krize. Da bismo uspjeli prevladati krizu, prije svega moramo u potpunosti izmijeniti naš gospodarski model. Moramo se od pretežno uvozne zemlje pretvoriti u zemlju koja proizvodi i koja izvozi. Već više od desetljeća punimo proračun carinskim prihodom i gotovo da više ništa ne proizvodimo. Čak više hrane uvozimo nego proizvodimo! Hrvatska mora osmisliti novi model ekonomskog rasta, zasnovan na izvozu i povećanju udjela zaposlenih u aktivnom radnom stanovništvu! Prioriteti ekonomske politike u idućoj godini, prema mojem mišljenju, moraju biti usporavanje ili zaustavljanje pada BDP-a te rast zaposlenosti. Da bi se to moglo ostvariti, treba započeti modernizaciju industrijske proizvodnje u Hrvatskoj, poticati domaću potrošnju i proizvodnju te tražiti svoje prilike na stranim tržištima.

Kako bismo to ostvarili, pokušavao sam u svoja dva mandata voditi što aktivniju gospodarsku diplomaciju. Nadam se da je sadašnja Vlada shvatila važnost gospodarske diplomacije i da će i budući hrvatski predsjednik pojačati djelovanje na tom području. Zatim, Hrvatska mora poraditi na konkurentnosti svojih proizvoda, mora naći niše na svjetskom tržištu i prema njima oblikovati svoju ponudu. S druge strane u ova dva desetljeća nismo bili uspješni u privlačenju stranoga kapitala. Treba raditi na privlačenju stranih investicija kako bi se otvorila radna mjesta i aktivirali svi proizvodni potencijali. U strategiji izlaska iz gospodarske krize moramo voditi računa i o zaštiti životnog standarda hrvatskih građana. Ovdje moram istaknuti kako smatram neprihvatljivim da najveći dio tereta borbe protiv krize snose hrvatski građani znatnim smanjivanjem plaća i mirovina, povećanjem postojećih ili uvođenjem novih poreza. I na kraju, da bi uspjeli stvoriti strategiju za izlazak iz krize, naši kreatori ekonomske politike moraju zajednički, ponavljam, zajednički i usklađeno djelovati u borbi protiv krize. Uvijek naglašavam da trebamo konsenzus za razvoj i društvenu solidarnost. Ako mene pitate, ključan pokazatelj gospodarskog oporavka bit će rast zapošljavanja. To bi, smatram, značilo vidjeti “svjetlo na kraju tunela”.

Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske