Narodna banka Mađarske izašla je s ambicioznom shemom oporavka gospodarstva nudeći poslovnim bankama novac za financiranje malog i srednjeg poduzetništva po kamatnoj stopi od nula posto. Cijeli paket mjera koji je nazvan “Financiranje za rast” vrijedan je 250 milijardi forinti, ili nešto više od 6 milijardi kuna. Prema planovima centralne banke, konačna kamata za male i srednje poduzetnike koji će kredite uzimati preko komercijalnih banaka ne bi trebala prelaziti dva posto. Time je Mađarska preuzela modele iz SAD-a i eurozone gdje su kamate centralnih banaka već sada na nula posto kako bi se maksimalno pojeftinilo financiranje posrnulog gospodarstva.

Može li Hrvatska narodna banka na isti način pomoći domaćem posrnulom gospodarstvu? Iz HNB-a odgovaraju da nemaju dovoljno informacija o mađarskom planu da bi ga komentirali, ali naglašavaju da su pomogli i da pomažu gospodarstvo cijelo vrijeme. "Od 2008. godine do danas HNB je u sustav besplatno opskrbio visokom likvidnošću. U manje od pet godina u sustav je ubačeno 46 milijardi kuna. "Osim toga model jeftinog financiranja preko HBOR-a pokazao se uspješnim. Štoviše, vjerojatno je i stabilniji od ovog mađarskog modela jer u našem slučaju rizik dijele HBOR i poslovne banke, čime se banke lakše odlučuju na kreditiranja. U mađarskom slučaju je rizik na bankama", poručuju iz HNB-a, dodajući da će razmotriti i nastavak s mjerama ako se pokaže uspješnima.  "Imamo još uvijek dovoljno mjera u pričuvi", kažu u HNB-u.

Ivan Lovrinović, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i česti kritičar monetarne politike u Hrvatskoj, kaže da je nemoguće očekivati da bi Hrvatska narodna banka mogla napraviti isto. “HNB ne odobrava kredite i to je više nego šokantno i neprihvatljivo. Njima ne pada na pamet poduzeti ovakve korake”, kaže Lovrinović. Osim toga, smatra Lovrinović, Hrvatska se odrekla monetarnog suvereniteta pa je teško očekivati da poduzme mjere kakve poduzima Mađarska. Tvrdi da su kamatne stope u Hrvatskoj previsoke za recesijske uvjete.

“Mađarska ima monetarni suverenitet i vlastitu valutu, dok Hrvatska ima samo fiktivan suverenitet i vezala je svoju valutu za euro, što dovodi do apsurdnih situacija. U teoriji je, naime, poznato, da kada svoju valutu vežete za neku drugu, kao što smo mi napravili prvo s njemačkom markom pa potom za njezinog nasljednika euro, dolazi do izjednačavanja kamatnih stopa. Treba li uopće ikome spominjati da se to u našem slučaju nije dogodilo i da su naše stope na kredite nekoliko puta veće nego u eurozoni”, ukazuje Lovrinović, koji smatra da je Mađarska za razliku od Hrvatske shvatila negativne globalizacijske procese te da je prihvatila monetarni intervencionizam kakav vlada u SAD-u i eurozoni. 

Analitičari, poput onih iz Capital economicsa, smatraju da mađarski potez ipak nije tako revolucionaran kao što se na prvi pogled čini. Prije svega smatraju da je iznos koji je rezerviran od strane centralne banke prenizak da mala i srednja poduzeća pomakne s mrtve točke jer ta suma odgovara tek sedam posto ukupne vrijednosti kredita kojima su zadužena. Osim toga, naglašavaju u Capital economicsu, komercijalne banke u Mađarskoj već ionako plivaju u likvidnosti, kao što je uostalom slučaj i u Hrvatskoj, a problem loših kredita i bankarskog straha od njih, ovim se mjerama neće riješiti.

Druga problematična točka koju spominje Capital economics tiče se cilja da se ovim mjerama i smanji izloženost poduzeća u stranoj valuti i povećaju krediti u forintama,  ali će utjecati na smanjenje inozemne pričuve i na pad forinte budući da je većina sadašnjih kredita ionako uzeta sredinom 2000-ih godina, većinom u eurima. Cilj je također i smanjti mađarski inozemni dug pa će centralna banka izdvojiti tri milijarde eura inozemne pričuve kako bi banke smanjile vanjsku izloženost. To će, osim smanjivanja pričuve, smanjiti i imovinu centralne banke. Iako će smanjiti dug mađarskih banaka s 23 na 20 posto, mađarski inozemni dug svejedno će ostati visok, zaključuju u Capital economicsu.