Gledano prema vrijednosti spajanja i preuzimanja (M&A), prošla je godina bila rekordna za kompanije čije se poslovanje odnosi na upravljanje investicijama. U odnosu na 2000. godinu kada je aktivnost investicijskih tvrtki dosegnula tada nezapamćen iznos od 1.377 milijardi dolara, u 2006. ta se vrijednost udvostručila, odnosno skočila na čak 2.646 milijardi dolara. Prošlogodišnja vrijednost ostvarena je putem 189 poslova M&A, ističu analitičari. Istodobno, i brojnost inicijalnih javnih ponuda (IPO) u ovom sektoru uzela je maha.

Vrhunac bikovog tržišta?
Prema podacima investicijske banke Puttnam Lovell NBF Securities, u protekloj godini je 10 kompanija za upravljanje investicijama izlistalo svoje dionice, čime su došle do sredstava u visini 2 milijarde dolara. Prema trenutačnim pokazateljima isti bi se trend trebao nastaviti u ovoj godini. Tako je primjerice britanski Polar Capital Partners najavio mogućnost izlaska na Londonsku burzu u veljači, dok bi Fortress idući mjesec mogao postati prvi hedge fond s izlistanim dionicama. Međutim, oni su tek jedni od mnogih. Stoga se nameće pitanje što leži iza takve aktivnosti. Je li to jasan pokazatelj da se nalazimo na vrhuncu bikovskog tržišta (bull market) kao što neki smatraju? Nakon tri godine tržišne ekspanzije, velika zarada je bez sumnje navela mnoge aktere na unovčenje vrijednosnih papira. No to nije sve. Prema riječima Huwa van Steenisa iz Morgan Stanleya, velika aktivnost je potaknuta pukotinama u investicijskoj industriji. Rast koncepcija poput prijenosnih alfa koeficijenata i drugih novih, inovativnih portfelja, s jedne strane, i tradicionalna ulaganja, s druge, došli su u veliki raskorak, pa mnoge tradicionalne investicijske kuće pokušavaju akvizicijama inovativnih, odnosno specijaliziranih tvrtki zadržati svoj poslovni model i poziciju na tržištu. “Mnoge investicijske kompanije traže način za stjecanje prednosti pred konkurencijom nastojeći pritom ne zaostati za trendovima. Stoga se odlučuju na kupovinu specijalističkih tvrtki, a uz to promjene u regulativi stimuliraju spajanja i preuzimanja”, smatra van Steenis. Analitičar Altium Securitiesa, Martin Cross, ističe da mnoge tvrtke nastoje diverzificirati svoje poslovanje. Financijski stručnjaci, nadalje, ukazuju kako, s druge strane, manje investicijske kuće nastoje što više izložiti svoje poslovanje te teže izlasku na burzu. U prošlogodišnjih deset rekordnih IPO-a sudjelovao je i Partners Group, švicarska investicijska grupacija koja je prošle godine bila najveći europski dobitnik među IPO-ima, s čak 133-postotnim rastom dionica. Uz partners Group dionice je ponudio i britanski trio Ashmore, BlueBay i Charlemagne. Jim Pettigrew iz Ashmorea naglašava kako je povećanje kredibilnosti osnovni razlog izlaska na burzu.

Hedge fondovi na burzi
“Naša kompanija imala je iznimno snažan rast, nakon čega smo osjetili da bi inicijalnom javnom ponudom naše poslovanje dodatno dobilo na kredibilnosti te došlo do novih sredstava”, rekao je Pettigrew. On je istaknuo i da potencijalni klijenti nastoje bolje razumjeti posao tvrtke, što su naveli u dosadašnjim razgovorima s čelnicima kompanije. David Butler iz konzultantske kuće Kinetic Partners upozorava da od otprilike 700 londonskih hedge fondova njih samo 5 do 10% ozbiljno razmatra mogućnost kotiranja na burzi. “Većina hedge fondova jednostavno nije zainteresirana za IPO. Njihovi čelnici ne žele prihvatiti kulturu korporativnog upravljanja koje nakon toga slijedi, jer im to ne donosi ništa”, kaže Butler. S druge strane, on ukazuje kako se ovi fondovi uglavnom odlučuju na prodaju svojih udjela različitim investicijskim kompanijama čime dolaze do sredstava koja koriste za diverzifikaciju poslovanja. Bluecrest je tako prodao 25-postotni udio ManGroupu, dok je Landsdowne Partners prepustio 19-postotni udio Morgan Stanleyju. S tim se slaže i Ben Phillips, čelnik Putnam Lovella, koji tvrdi da su hedge fondovi “alergični na razne propise tržišnih regulatora”.