EN DE

Lovrićev nasljednik tek u ožujku

Autor: Božica Babić
23. veljača 2006. u 06:30
Podijeli članak —

Nebrigu oslikava i podatak da je premija industrije osiguranja rasla sporije nego u drugim tranzicijskim zemljama

Dva višesatna skupa članica Udruženja osiguravatelja, što djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (prvi je održan 14. a drugi 20. veljače), završila su neuobičajenim zaključkom koji samo potvrđuje kako su predstavnici osiguravatelja postigli tek dogovor oko profila kandidata za novog predsjednika i zamjenika predsjednika udruženja te da su tom prigodom također utvrdili i da svi zainteresirani za izbor u Savjet Hanfe svoju kandidaturu, adminsitrativnim službama udruženja, moraju dostaviti najkasnije do sutra. Darija Lovrića, dosadašnjeg predsjednika udruženja (ne)očekivano su poklopila dva gafa. S početkom veljače istekao mu je mandat predsjednika udruženja, a kako je odlukom Direkcije za nadzor tržišta osiguranja krajem prošle godine ostao i bez licencije, Lovrić je najprije morao odstupiti s pozicije predsjednika uprave Addende, a paralelno je izgubio i pravo na eventualno nadmetanje za još jedan mandat na čelu grupacije.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Zatečeni izborom?
Suočeni s potrebom izbora novog vođe na razini djelatnosti, za razdoblje od iduće četiri godine, osiguravatelji su se odjednom našli – zatečeni. Premda su, što je potpuno izvjesno, još od 27. prosinca 2005., dana kada je Direkcija zaključila da Lovriću uskraćuje licenciju, znali što su im obveze i kakav posao stoji pred njima, pokazalo se da su taj trenutak dočekali posve nespremni. Da u okvirima grupacije dosta toga ne štima dalo se naslutiti još lani u studenom, na trećem tradicionalnom opatijskom skupu – Dani osiguranja. Nedolazak uzvanika s državne razine, premda je potvrđeno njihovo aktivno sudjelovanje kao i neuobičajen izostanak cijelog vrhovništva iz Hrvatskog ureda za osiguranje, vrlo ilustrativno su svjedočili da osiguravatelji nisu uspjeli pronaći čvrste temelje. Kako za postojanost i razvoj same branše, tako i za širu prepoznatljivost svoje ukupne pozicije na pripadajućem, domaćem financijskom tržištu. Na tom je tragu i lanjsko ignoriranje osiguravatelja od strane zakonodavca. Iako su se krojila dva temeljna zakona za ovu djelatnost, imali su tek marginalnu ulogu. Što kazati o konstantnom, apsolutnom izostanku komuniciranja među društvima. Međusobno (pre)otimanje klijenata, u dijelu obveznih autoosiguranja s ponudom bonusa od 50 posto, najbolja je potvrda dubine tržišnog jaza unutar konkurencije. U natječajima za pridobivanje financijski moćnih tvrtki pojedina društva su za iste parametre nudila premije čiji su rasponi dosezali i višestruko oprečne iznose. Nataložila se, tijekom minulih godina, visoka gomila složenih problema i te kako utjecajnih na budućnost djelatnosti. Ustrajno su gurani pod tepih iako je svim akterima bilo razvidno da ta situacija ne može biti dugovjeka. Svatko je isključivo skrbio za vlastiti uspjeh ne brinući da li nelojalnim postupanjem stvara izravnu štetu ostatku konkurencije. Sustavnu nebrigu za ukupan procvat djelatnosti oslikava i podatak da je kroz minulih desetak godina premija hrvatske industrije osiguranja rasla znatno sporije nego u drugim tranzicijskim zemljama.

Dva višesatna skupa članica Udruženja osiguravatelja, što djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (prvi je održan 14. a drugi 20. veljače), završila su neuobičajenim zaključkom koji samo potvrđuje kako su predstavnici osiguravatelja postigli tek dogovor oko profila kandidata za novog predsjednika i zamjenika predsjednika udruženja te da su tom prigodom također utvrdili i da svi zainteresirani za izbor u Savjet Hanfe svoju kandidaturu, adminsitrativnim službama udruženja, moraju dostaviti najkasnije do sutra. Darija Lovrića, dosadašnjeg predsjednika udruženja (ne)očekivano su poklopila dva gafa. S početkom veljače istekao mu je mandat predsjednika udruženja, a kako je odlukom Direkcije za nadzor tržišta osiguranja krajem prošle godine ostao i bez licencije, Lovrić je najprije morao odstupiti s pozicije predsjednika uprave Addende, a paralelno je izgubio i pravo na eventualno nadmetanje za još jedan mandat na čelu grupacije.

Zatečeni izborom?
Suočeni s potrebom izbora novog vođe na razini djelatnosti, za razdoblje od iduće četiri godine, osiguravatelji su se odjednom našli – zatečeni. Premda su, što je potpuno izvjesno, još od 27. prosinca 2005., dana kada je Direkcija zaključila da Lovriću uskraćuje licenciju, znali što su im obveze i kakav posao stoji pred njima, pokazalo se da su taj trenutak dočekali posve nespremni. Da u okvirima grupacije dosta toga ne štima dalo se naslutiti još lani u studenom, na trećem tradicionalnom opatijskom skupu – Dani osiguranja. Nedolazak uzvanika s državne razine, premda je potvrđeno njihovo aktivno sudjelovanje kao i neuobičajen izostanak cijelog vrhovništva iz Hrvatskog ureda za osiguranje, vrlo ilustrativno su svjedočili da osiguravatelji nisu uspjeli pronaći čvrste temelje. Kako za postojanost i razvoj same branše, tako i za širu prepoznatljivost svoje ukupne pozicije na pripadajućem, domaćem financijskom tržištu. Na tom je tragu i lanjsko ignoriranje osiguravatelja od strane zakonodavca. Iako su se krojila dva temeljna zakona za ovu djelatnost, imali su tek marginalnu ulogu. Što kazati o konstantnom, apsolutnom izostanku komuniciranja među društvima. Međusobno (pre)otimanje klijenata, u dijelu obveznih autoosiguranja s ponudom bonusa od 50 posto, najbolja je potvrda dubine tržišnog jaza unutar konkurencije. U natječajima za pridobivanje financijski moćnih tvrtki pojedina društva su za iste parametre nudila premije čiji su rasponi dosezali i višestruko oprečne iznose. Nataložila se, tijekom minulih godina, visoka gomila složenih problema i te kako utjecajnih na budućnost djelatnosti. Ustrajno su gurani pod tepih iako je svim akterima bilo razvidno da ta situacija ne može biti dugovjeka. Svatko je isključivo skrbio za vlastiti uspjeh ne brinući da li nelojalnim postupanjem stvara izravnu štetu ostatku konkurencije. Sustavnu nebrigu za ukupan procvat djelatnosti oslikava i podatak da je kroz minulih desetak godina premija hrvatske industrije osiguranja rasla znatno sporije nego u drugim tranzicijskim zemljama.

Redefiniranje programa
Spomenuta dva radna dogovora članica udruženja navodno su (medijima je odaslano tek šturo priopćenje), iskorištena za “redefiniranje daljnjeg programa rada i ciljeva udruženja”. Postignut je i dogovor da će “društva intenzivirati međusobnu suradnju te da će se interesi struke kvalitetnije prezentirati i promovirati putem udruženja” ne bi li se konačno postigla bolja komunikacija s nacionalnim mjerodavnim institucijama te paralelno i sa sličnim stranim grupacijama, ali i ukupnom domaćom javnosti. Svi dogovoreni detalji, dugoročno bitni za razvoj struke, te izbor tri nova čelnika grupacije trebaju biti definitivno poznati na sljedećoj sjednici udruženja koja će, najavljeno je, “biti u ožujku”. Vjerovati je da se ova industrija, čija je prošlogodišnja premija premašila 7,4 milijarde kuna, odlučila uozbiljiti i zajedno trasirati budućnost. Ne uspiju li ovoga puta ostvariti zajednički pristup problemima i njihovu rješavanju, posljedice bi mogle biti pogubne. Za njih same, jer ulazak Hrvatske u EU otvara tržište za nesmetan dolazak nove, vrlo moćne konkurencije.

Autor: Božica Babić
23. veljača 2006. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close