Kao službeni početak krize 2007. – 2009. u literaturi se redovno uzima 7. kolovoza 2007. kada su dva fonda BNP Paribasa, s velikim udjelom američkih derivata emitiranih na temelju drugorazrednih hipotekarnih kredita, suspendirala isplatu udjela jer za te derivate jednostavno nigdje na svijetu nisu mogli naći kupca. No američki balon cijena nekretnina počeo se ispuhivati dvije godine prije, 2005., pa su na početku 2008. gubici na hipotekarnim vrijednosnicama dosegnuli 500 milijuna dolara.

To ipak nije bio iznos zbog kojega bi se SAD trebao ozbiljnije zabrinuti, toliko novca američke su banke lako mogle nadoknaditi iz svojih pričuva a da to i ne osjete. Ali ponovo se potvrdila misao koju su u svom bestseleru “Ovaj put je drukčije” iznijeli Carmen Reinhart i Kenneth Rogoff, kako krizu uvijek uzrokuje poremećaj u realnom sektoru, a financijski je sustav potom pojačava i multiplicira. No valja upozoriti na još jedan “realni” poremećaj koji ekonomisti često gube iz vida, a to je napuhivanje balona cijene sirove nafte. Baš dok su cijene stanova u Americi padale, u svijetu je započeo špekulativni ciklus ulaganja u buduće isporuke nafte, potaknut procjenama da se bliži “naftni vrhunac”, točka preokreta, nakon koje vađenje konvencionalne nafte više neće moći rasti, nego će se zauvijek samo smanjivati. Uz malu korekciju u prvoj polovici 2007. cijena nafte 2008. vrtoglavo je poletjela uvis, bacivši na koljena automobilsku industriju i povukavši za sobom cijene sirovina i poluproizvoda, zbog čega se u svijetu u najnezgodnijem trenutku pojavila inflacija. Sve su to bili razlozi koji su dodatno pojačali “juriš na šaltere”, ali ovaj put ne na šaltere poslovnih banaka, nego na “šaltere” “bankarstva u sjeni”, fondove investicijskih banaka i rizičnoga kapitala, koji su poslovali bez jamstvenoga kapitala i koji su ovisni o kratkoročnim kreditima. A iščezavanjem tržišne vrijednosti njihova kolaterala ti su krediti odjednom presušili.

Ožujak 2008. – Juriš na ‘bankovni sustav u sjeni

13. ožujka Investicijska kuća Bear Stearns spremala se sutradan podnijeti prijavu za bankrot. Bila je to prva vidljiva krupna posljedica juriša ulagača na “bankovni sustav u sjeni”. Zbog širenja glasina o njezinoj skoroj propasti banka je u samo jednom danu ostala bez 10 milijardi dolara ili 80 posto novca kojim je raspolagala. Zbog drastičnog pada cijena vrijednosnih papira koji su mu mogli poslužiti kao kolateral, Bear Stearns nije mogao dobiti kratkoročne kredite i isplatiti uloge investitorima koji su to tražili.

Ožujak 2008. – Uzaludno očekivanje kraja krize

16. ožujka Američka središnja banka Fed organizirala je da propalu banku Bear Stearns kupi J. P. Morgan/Chase na čelu s Jamieom Dimonom, najprije za samo dva dolara po dionici, a poslije za 10 dolara (godinu prije vrijedile su 171 dolar). Istodobno je Fed dao banci kredit od 30 milijardi dolara osiguran njezinim vrijednosnim papirima koji taj čas nisu bili unovčivi. Taj je postupak bio bez presedana jer je Fed bio po zakonu nadležan samo za banke, a Bear Stearns to nije bio. TED spread se spustio na 100 bazičnih bodova. Mnogi prognozeri obradovali su se da je najgori dio krize prošao.

Travanj 2008. – Paulson dijeli 500 milijardi dolara

15. travnja Ministar financija SAD Henry Paulson predstavio je Fedu plan pod naslovom “Razbij staklo u slučaju opasnosti”. Plan je podrazumijevao da se od Kongresa zatraži 500 milijardi dolara za otkup od banaka i investicijskih kuća visokorizičnih vrijednosnih papira (“toksične aktive”) za koje na tržištima nije bilo kupaca te da se oni u bilancama banaka zamijene državnim obveznicama, trezorskim zapisima. Plan nikada nije otišao dalje od prvih rasprava.

Marketing sutrašnjice

Panel ‘Mediji i marketing’: Koja su tri najveća pomaka obilježila ovu godinu

alat za uštede i konkurentsku prednost

Svatko tko se registrira do kraja ove godine dobiva 100 besplatnih računa

Travanj 2008. – Velik otpis ulaganja u vrijednosnice

Velika švicarska banka UBS otpisala je 19 milijardi dolara svojih ulaganja u američke vrijednosne papire izdane na temelju drugorazrednih hipotekarnih kredita. UBS nije bio jedini: kupce za te vrijednosnice nisu mogli naći ni Deutsche Bank ni Royal Bank of Scotland. Francuska banka Societe Generale podnijela je gubitak od tri milijarde dolara, a bankrotirao je i australski Basis Yield Alpha fond.

Svibanj/lipanj 2008. – Velik pad automobilske industrije

Cijena barela sirove nafte preskočila je 120 dolara i još je rasla. Prodaja SUV i “pickup” automobila, koji su proizvođačima donosili najveću zaradu, u SAD-u je potpuno stala. Prestankom prodaje počelo je zatvaranje tvornica i otpuštanje radnika, najteže su bile pogođene savezne države Ohio, Michigan i Indiana. Gubitkom zaposlenja stotine tisuća radnika prestalo je otplaćivati stambene kredite, ostvario se scenarij od kojega su ekonomski analitičari kreditne industrije najviše strahovali. Tako su tri velika proizvođača, General Motors, Ford i Chrysler, od države zatražila 34 milijarde dolara. O tome koliko je situacija u tim kompanijama bila teška svjedoči i činjenica da su njihovi čelnici izjavili kako im je potrebno 11 milijardi dolara samo da izbjegnu bankrot do kraja 2009. godine.

Rujan 2008. -Kriza poprima dramatičan oblik

8. rujna Optimistične prognoze počele su kolati. Ured za proračun Kongresa SAD-a, u izvješću o prvom i drugom tromjesečju 2008. te u prognozama za ostatak 2008. i cijelu 2009. godinu projicirao je malen rast nezaposlenosti, sa 5,4 posto u 2008. na 6,2 posto u 2009. te skromni rast BDP-a od 1,8 posto u idućoj godini. U Fedu se počelo razgovarati čak o ponovnom povećavanju osnovne kamatne stope da bi se inflacija zadržala pod kontrolom. Ali već sredinom rujna financijska kriza poprimila je novi dramatični oblik, pretvorivši se od blage kreditne krize u veliku svjetsku ekonomsku krizu.