Bankarski konzorcij predvođen s Royal Bank of Scotland jučerašnjom je ponudom za preuzimanje nizozemske ABN Amro vrijednom 72 milijarde eura dodatno zakomplicirao gotovo okončano preuzimanje ABN-a od britanskog Barclaysa. Konzorcij koji još čine španjolska Santander i nizozemsko-belgijska Fortis po dionici ABN-a nudi 39 eura, a ukupnu transakciju planiraju isplatiti 70 posto u gotovini i 30 posto u dionicama škotske banke. Ova ponuda predstavlja 13-postotnu premiju na posljednju ponudu Barclaysa, a uključuje i isplatu 60 eurocenti dodatne dividende po dionici za 2006. godinu.

U igri i La Salle
Konzorcij ovu ponudu uvjetuje slobodnim pristupom poslovnim knjigama ABN-a i zadržavanjem čikaškog LaSalle Banka čija je prodaja bila uvjet za prihvaćanje posljednje ponude Barclaysa. Ovaj potez konzorcija opovrgava glasine o tome kako će u slučaju da preuzme ABN prodati sve podružnice i tako oslabiti banku. Dionice ABN Amro porasle su 5,1 posto na 36,80 što je već sada više od ponude Barclaysa, a od 19. ožujka kada se počelo s pregovorima o mogućem preuzimanju, dionice su porasle čak 35 posto. Sandy Chen, analitičarka u londonskoj kompaniji Panmure Gordon, smatra da je ovo dobar protunapad RBS-a čije dionice već neko vrijeme imaju rejting “kupiti”. “Ponuda od 70 posto plaćenih u gotovini izgleda izvrsno ako se usporedi Barclaysovih 100 posto plaćenih u dionicama. Na taj se način povećava rizik slabljenja valute ako Barclaysovi dioničari požele dati još bolju ponudu” izjavila je Chen. Činjenica je također da izvršni direktor RBS-a Fred Goodwin već ima zabilježenu povijest pobjeda u raznim nadmetanjima poput onog iz 2000. kad je u borbi za National Westminster Bank pobijedio Bank of Scotland nakon pet mjeseci duge borbe.

Gigantski posao
Izvršni direktor ABN Amroa Rijkman Groenink i nije pretjerano naklonjen spomenutom konzorciju banaka jer smatra da je njhov cilj “rascjepkati” ABN Amro. To i nije daleko od istine ako se u obzir uzme da Royal Bank želi za sebe zadržati samo azijske i sjevernoameričke te korporativne podružnice nizozemske banke, a ostale sektore prodati najboljim ponuđačima. Santander se želi pak pomoću talijanskih podružnica te banke progurati i na to tržište te na tržište Brazila gdje ova nizozemska banka također drži znatan udio. Fortis se nada ostvariti međudržavnu povezanost bankarskog sektora sa sjedištima u Belgiji i već postojećim u Nizozemskoj. Ako za dva tjedna, koliki je zakonski rok, dođe bolja ponuda za LaSalle Bank, koja potom bude prihvaćena, kupac će Bank of America morati isplatiti proviziju za prekid ugovora u vrijednosti od 200 milijuna dolara. Ako ostane po starom, odnosno ako ipak dođe do spajanja Barclaysa i ABN Amro, došlo bi do stvaranja banke s gotovo 230.000 zaposlenika i više od 8200 podružnica diljem svijeta. Izvršni direktor Barclaysa John Varley izjavio je kako bi ovim spajanjem nastala druga najveća europska banka prema tržišnoj vrijednosti, a imovina bi mogla biti udvostručena samo od maloprodajnog sektora.

Razbijanje europskog protekcionizma

Val prekomorskih bankovnih spajanja mogao bi koristiti ograničavanju opsega državnih intervencija u gospodarski sektor. Europski parlament često je tražio pomoć lokalnih banaka kako bi “zaštitio” nacionalne prvake – proizvođače jogurta, građevinske tvrtke, energetske kompanije, od ponuda stranih investitora, pa tako i od mogućeg bankrota. Transnacionalizacijom kreditiranja šanse ostanka velikih kompanija u vlasništvu jedne nacije sve su manje. Posljednji primjer protekcionističke politike u Europi vidljiv je u Italiji u slučaju preuzimanja Telecoma, za čiji ostanak u državnim rukama lobiraju mnogi političari i poduzetnici.