Između SAD-a i Irana potpisano je krhko primirje, no Iran i dalje blokira Hormuški tjesnac zbog izraelskih akcija u Libanonu, pa ostaje vidjeti hoće li ikakav konstruktivan mirovni sporazum biti potpisan nakon što istekne rok od dva tjedna kojeg je postavio američki predsjednik Donald Trump.

U svakom slučaju, geopolitički rizici ostat će povišeni, a stanje s prometom nafte i plina neizvjesno, pa globalno nad glavom svima visi mač visoke inflacije i potencijalne svjetske gospodarske krize, mnogo teže od one iz 2008. Procjenjuje se i da bi, nastave li se negativni trendovi, barel nafte mogao doseći i cijenu od 200 dolara.

Ivan Lovrinović, profesor Ekonomskog fakulteta i član Katedre za financije, ističe da to što Iran ima kontrolu nad Hormuškim tjesnacem, a time i mogućnost naplate prolaza svim plovilima, možda i nije toliko veliki problem u odnosu na onaj gdje bi Iran naplaćivao u juanima ili svojoj valuti, a ne u dolarima.

Dolar važniji od vojske

“Utjecaj dolara u međunarodnim plaćanjima stalno se smanjuje. Ukupan svjetski izvoz je oko 26 bilijuna dolara, a na naftu i plin otpada oko 20 posto i to je najveći segment svjetskog izvoza. Upravo na ovom segmentu Iran sada može snažnije ubrzati korištenje dolara u međunarodnim plaćanjima. To je najgora stvar koja bi se mogla dogoditi Americi jer je dolar važniji od njihovog vojnog potencijala”, smatra Lovrinović.

Posljedice sukoba svakako će se još dugo osjećati među zemljama Zaljeva koje se zbog kombinacije fizičkih oštećenja infrastrukture, prekida izvoza i povlačenja investicija, suočavaju ne samo s razvojnim zastojem, već i povratkom na razine od prije 10-15 godina. “SAD je očekivao da će operacijama u Venezueli i Iranu energetski prije svega oslabiti Kinu koja je njegov glavni problem. Kina sad ne samo da nije oštećena, nego čak i profitira iz ovoga sukoba. Zato je ovo vrijeme posebno teško jer se svaka promjena liderstva na svjetskoj sceni, koja je neminovna, skupo plaća i prepuna je sukoba svih vrsta. Amerika je energetski samodostatna i može sebi priuštiti takve scenarije, ali je najugroženija Europska unija koja je energetski visoko ovisna i mogla bi kliznuti u težu stagflaciju, ako se rat brzo ne završi”, dodaje Lovrinović.

Europska središnja banka upozorava na mogućnost još snažnijeg inflacijskog vala i plinske krize nego 2022., ako se rat na Bliskom istoku nastavi. Povijesno gledano, visoke cijene nafte i plina gotovo uvijek dovode do poskupljenja svih ostalih proizvoda i usluga. U Hrvatskoj je stopa inflacije u ožujku prema procjenama DZS-a iznosila 4,8 posto, što je najveća razina u eurozoni. Novi val inflacije i potencijalna globalna kriza mogli bi dodatno smanjiti našu kupovnu moć. Vrijednost štednje hrvatskih građana ionako je u posljednjih nekoliko godina znatno pala, budući da su se cijene mnogih proizvoda i usluga de facto udvostručile.

Potražnja za zlatom

Istovremeno, cijena zlata polako se oporavlja od nedavne korekcije, a iako je potražnja za onim papirnatim pala, potražnja za fizičkim zlatom nastavlja rast, što se odnosi i na Hrvatsku prema podacima kojima raspolaže Centar Zlata. U prvim mjesecima 2026., u prvim mjesecima 2026. zabilježen je rast potražnje za zlatnicima i zlatnim polugama od 50 posto u odnosu na isto razdoblje lani.

Ulagači očito koriste povoljnu cijenu kako bi se unaprijed pripremili za nove rizike. “Privremeni pad cijene zlata omogućuje ulagačima da po prilično povoljnim cijenama ulažu u instrument koji dugoročno raste, osobito kada dođe do svjetskih kriza. Cijena zlata u posljednjih 30 dana pala je oko osam posto, ali je gledajući posljednjih godinu dana porasla za gotovo 44 posto”.

investicijska prilika

Globalni boom ulaganja u energetiku, promet i digitalne mreže

obnova kolnika

Kraj klasičnih radova: Asfalt se sada reciklira na licu mjesta