Sve do sredine veljače tekuće godine većina ulagača zasigurno nije ni zamijetila dionice Metalske industrije Varaždin (MIV-R-A), koje se i nisu mogle pohvaliti redovitim pojavljivanjem u dnevnim burzovnim izvješćima, a kamoli adekvatnom razinom likvidnosti koja bi donijela nešto aktivniju trgovinu (u uvjetima većih oscilacija cijene, od 6500 do 8000 kuna). Međutim, situacija se iznenada naprasno mijenja intenzivnim “iskrcavanjem” dionica od terceta članova Uprave, koji su krajem rujna, prema posljednjem dostupnom izvješću, zajedno kontrolirali više od 50 posto vlasničkog udjela. Neočekivani preokret i milijunske transakcije u prvi su mah doista zatekle investitore, a u nedostatku suvislog objašnjenja naizgled očajničkog poteza, cijena dionica je stagnirala ispod 7500 kuna, a nekolicina fanova oboružanih relativno povoljnim indikatorima fundamentalne analize zadovoljno je trljala ruke. Stvar se ipak pomakla s mrtve točke, i to ponajprije zahvaljujući nagađanjima koja su u prvi plan stavljala (a što bi drugo) vrijedne nekretnine varaždinske tvrtke, a priča je postala još zanimljivija kada je u optjecaj ušlo nekoliko različitih scenarija i interpretacija evidentno intenzivirane aktivnosti institucionalnih investitora koji su prema posljednjem dostupnom izvješću, nakon dva tjedna uporne akumulacije, napučili ljestvicu deset najvećih dioničara. Na drugo mjesto probio se KD Balkan investicijski fond s 13,3 posto vlasničkog udjela. To za aktivne promatrače vjerojatno i nije neko iznenađenje, no to još ostavlja mjesta nedoumicama, ne otkrivajući je li krajnji cilj preuzimanja, u koje zapravo nitko ne sumnja, proizvodnja ili nekretnine (makar se ono prvo čini vjerojatnijim). U takvoj situaciji za sada egzistira scenarij koji podrazumijeva čak i zajedničku strategiju većeg broja investitora skrivenih iza skrbničkih računa kako bi se za sada izbjegla obveza objavljivanja ponude za preuzimanje. Drugim riječima, za sada je nemoguće utvrditi tko se u igru uključio isključivo iz špekulativnih razloga (stvaranja profita na snažnom rastu cijene), a tko zbog potpore strateškom partneru koji bi zamijenio dosadašnje čvrste pozicije članova Uprave. Bez obzira na krajnji ishod, nazočnost velikog broja institucionalnih igrača nesumnjivo ulijeva povjerenje ostalima, a aktualni pad cijene (daleko ispod 10.000 kuna), izazvan ponajprije izvlačenjem profita (bez znatnijeg obujma trgovine), konačno se čini lakše probavljivim.