Zalihe trgovačke robe, sirovina, materijala, rezervnih dijelova, nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda evidentiraju se i obračunavaju u skladu sa MSFI 2 – za velika trgovačka društva ili HSFI 10 – za mala i srednja trgovačka društva. HSFI 10 propisuje računovodstveni postupak za utvrđivanje, obračunavanje i evidentiranje zaliha, a temeljni zadatak mu je obuhvatiti sve troškove koji su nastali u procesu formiranja zaliha i koje treba priznati kao imovinu sve do priznavanja povezanih prihoda. U njemu su sadržane upute za utvrđivanje troškova i njihovo kasnije priznavanje kao rashoda, uključujući i bilo koje otpisivanje do neto vrijednosti, te upućuje na metode koje se koriste za određivanje vrijednosti zaliha. Zalihe se definiraju kao kratkotrajna materijalna imovina koja se drži zbog prodaje u redovnom toku poslovanja; koja se drži u procesu proizvodnje za navedenu prodaju ili kao materijal, odnosno dijelovi koji će biti utrošeni u procesu proizvodnje ili u postupku pružanja usluga.

Oblici zaliha
U procesu poslovanja zalihe mogu obuhvatiti sljedeće oblike: zalihe sirovina i drugog materijala koje čine sastavni dio gotovih proizvoda; zalihe rezervnih dijelova i drugog materijala koji ne čine sastavni dio gotovih proizvoda; zalihe nedovršene proizvodnje i poluproizvoda; zalihe gotovih proizvoda; zalihe trgovačke robe; te kratkotrajna biološka imovina.Zalihe se priznaju u bilanci kada je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi pritjecati poduzetniku i kada zalihe imaju troškove koji se pouzdano mogu izmjeriti, dok se prodaja zaliha priznaje u prihode u računu dobiti i gubitka, jer se očekuje povećanje budućih ekonomskih koristi. Nakon prodaje zaliha njihov knjigovodstveni iznos treba priznati kao rashod razdoblja u kojem su priznati povezani prihodi. Svaki otpis zaliha do neto utržive vrijednosti i svi gubici zaliha trebaju se priznati kao rashod u razdoblju otpisa, odnosno gubitka. Iznos bilo kojeg poništenja otpisa zaliha, kao posljedica povećanja neto utržive vrijednosti, priznaje se kao prihod i to do visine prethodno priznatog rashoda u razoblju u kojem je došlo do poništenja. Zalihe koje se mogu rasporediti na nekz drugu imovinu (npr. zalihe koje se koriste kao komponenta dugotrajne materijalne imovine izrađene u vlastitoj izvedbi) priznaju se kao rashod tijekom vijeka upotrebe te imovine. Prema HSFI 10 trošak nabave obuhvaća: kupovnu cijenu, uvozne carine, poreze koji se ne mogu odbiti, troškove prijevoza, utovara/istovara, pakiranja, čuvanja i dr. Važno je pritom napomenuti da trgovačke popuste, rabate, količinske rabate odbijamo od troškova nabave.

Troškovi
HSFI 10 ne dopušta da se u nabavnu cijenu zaliha, a tako ni u zalihe materijala uračunaju troškovi skladištenja, troškovi administracije, troškovi prodaje, drugim riječima svi troškovi koji ne služe dovođenju zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje. Troškovi konverzije zaliha uključuju troškove izravno povezane s organizacijskim jedinicama proizvodnje( vrijednost izravnih sirovina, izravnog rada i sl). Tim troškovima dodaju se sustavno raspoređeni fiksni i varijabilni opći troškovi proizvodnje koji su nastali konverzijom materijala u gotove proizvode. Fiksni opći troškovi proizvodnje su neizravni troškovi koji ne ovise o obujmu proizvodnje( npr. trošak amortizacije, održavanja građevinskih objekata, opći troškovi pogona i sl.), dok su varijabilni opći troškovi proizvodnje neizravni troškovi koji ovise o obujmu proizvodnje (npr. indirektni materijal i rad u pogonu), te se raspoređuju se na svaku jedinicu proizvoda. Ostali troškovi se prema HSFI 10uključuju u trošak zaliha samo u mjeri u kojoj su stvarno nastali u svezi dovođenja zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje (npr. opći neproizvodni troškovi ili troškovi dizajniranja proizvoda za određene kupce).

Vrijednosti

Neto utrživa vrijednost
Neto utrživa vrijednost definira se kao procijenjena prodajna cijena tokom redovnog poslovanja umanjena za procijenjene troškove dovršenja i procijenjene troškove nužne za obavljanje prodaje. Ta vrijednost ne mora biti jednaka fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje, te je specifična za svakog poduzetnika.

Fer vrijednost
Fer vrijednost je iznos za koji se imovina može razmijeniti. Zalihe možemo mjeriti po trošku nabave ili neto utrživoj vrijednosti, ovisno o tome što je niže, pri čemu je u trošak zaliha potrebno uključiti sve troškove nabave, konverzije i druge troškove nastale dovođenjem zaliha na sadašnje stanje. Zalihe se priznaju u bilanci kada je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi pritjecati poduzetniku.