Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i dalje ne razmišlja o prodaji 20,8-postotnog udjela u Privrednoj banci Zagreb (PBZ) premda je isteklo 7-godišnje razdoblje nakon kojeg EBRD obično izlazi iz vlasništva kompanija. “EBRD zasad ne planira izaći iz vlasničke strukture PBZ-a”, izjavila je Bojana Todorovska, glasnogovornica EBRD-a. Ta je banka, čiji je primarni cilj poticati transformaciju zemalja bivšega istočnog bloka u tržišna gospodarstva, u rujnu 2002. godine kupila udio u PBZ-u. Na taj je način sudjelovala u zadnjoj fazi privatizacije druge po veličini banke u Hrvatskoj. Tada je u izvješću EBRD-a rečeno kako će “izlazna strategija preko javne ponude (IPO) pridonijeti budućem razvoju tržišta kapitala i mirovinskoj reformi”.

Hipotetska mogućnost
Bojana Todorovska sada kaže: “To je jedan od načina. U ovom trenutku o tome se može samo hipotetički govoriti.” Domaći analitičari i sudionici tržišta kapitala kažu kako nemaju baš informacija o eventualnom izlasku EBRD-a iz PBZ-a, no gotovo svi sumnjaju da će ono biti provedeno javnom ponudom. “Ne vjerujem da će ići u javnu ponudu. Vjerojatno imaju dogovor s većinskim vlasnikom ili neki drugi dogovor”, kaže Dubravko Štimac, predsjednik Uprave obveznoga mirovinskog fonda PBZ Croatia. Napominje da čak i ako 20,8-postotni udio bude javno ponuđen, tom je fondu zabranjena kupnja. Premda bi prodaja udjela procijenjenog na oko 2,5 milijardi kuna vjerojatno potaknula zanimanje ulagača i donijela likvidnost na tržište, prilično je izgledno da će udio preuzeti većinski vlasnik, talijanska banka Intesa Sanpaolo. Talijani, naime, drže 76,59-postotni udio. “Vjerujem da će Intesa preuzeti EBRD-ov udio”, kaže jedan domaći fond menadžer.

Nepoznati razlozi
Da je takav scenarij izgledan, ukazuje i primjer Hypo banke Croatia, u kojoj je krajem 1996. godine EBRD preuzeo 24,99-postotni udio, da bi ga nekoliko godina poslije prodao Hypovoj matičnoj banci u Austriji koja je danas stopostotni vlasnik. “Smatram da će tako biti i u slučaju PBZ-a. No naravno ne znamo što stoji u njihovu međusobnom ugovoru”, izjavio je jedan analitičar. Zasad ostaje nepoznato zašto se EBRD ne odlučuje na prodaju, no svakako je riječ o poslovnoj strategiji banke. EBRD je u rujnu 2002. platio 175 kuna za dionicu, dok je u četvrtak prije zatvaranja Zagrebačke burze vrijednost PBZ-ove dionice iznosila 609 kuna. Dakle, udio je kupljen za oko 884 milijuna kuna, dok bio mogao biti prodan za otprilike 2,5 milijardi kuna. U EBRD-u nisu htjeli komentirati strategiju vezanu uz PBZ, a bez komentara su i u domaćoj banci. Krajem srpnja EBRD je odobrio PBZ-u kredit od 100 milijuna eura, napomenuvši kako će “sredstva biti korištena za financiranje malih i srednjih poduzeća koja zbog financijske krize imaju ograničen pristup izvorima financiranja”. Na ljeto su u EBRD-u najavili i mogućnost ulaganja u Hrvatsku poštansku banku (HPB), “ako hrvatske vlasti to budu željele”. Što se tiče same strategije ulaganja, brojni strani komentatori navode da je ona danas izmijenjena ponajviše pod utjecajem krize. Kako je nedavno rekao i sam predsjednik EBRD-a Thomas Mirow, banka je preuzela ulogu stabilizatora gospodarstava istočne i jugoistočne Europe. Među ciljevima je i održavanje stabilnih tečajeva u tom dijelu Europe u kojem su strane kompanije uložile velik kapital. Ove su godine znatno povećana ulaganja u banke i druge financijske institucije, a EBRD je najavio i “širenje” u Tursku.