U malo područja Hrvatska se u odnosu na ostatak Europske unije može pohvaliti da ima najjače zaštitne jastuke za “zlu ne trebalo”, a jedan od takvih je sustav osiguranja depozita (SOD). Sugeriraju to podaci Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) o stanju osiguranih depozita na kraju 2018. i njihovoj pokrivenosti kroz sredstva izdvojena u za to namijenjene fondove u državama EU. S više od 5,5 milijardi kuna ili 745 milijuna eura akumuliranih u Fondu osiguranja depozita u Hrvatskoj je na kraju 2018. bilo pokriveno 2,9% od ukupno 191,9 mlrd. kuna zaštićene štednje i po toj pokrivenosti RH je zapravo “viceprvak” EU.

Kod nas je ciljana razina fonda iz raznih razloga utvrđena na 2,5% iznosa osiguranih depozita, što je trostruko više od minimuma na razini EU (0,8%) prema Direktivi o SOD-ovima. U većini zemalja tih je 0,8% ujedno i ciljana pokrivenost, gotovo pola ih je još nije dosegnulo, a rijetke je znatnije premašuju. Usporedbe radi, u Fondu osiguranja štednje pri DAB-u akumulirano je više novca banaka (po premijama osiguranja i sanacijskim doprinosima) nego u fondovima u Sloveniji, Mađarskoj, Slovačkoj i Bugarskoj zajedno, čiji su osigurani depoziti četiri puta veći.

Jesu li njihove “kasko police” premale ili su naše prevelike? Veće pokriće zaštićenih depozita znači veću komociju u slučaju posrnuća, ali i veći regulatorni trošak banaka koji na kraju utječe na cijenu novca za poduzetnike i građane. Trošak tih premija već otprije “žulja” banke. Ministar financija Zdravko Marić kaže da se sustav osiguranja depozita preispituje, i to s više aspekata.

Ciljana veličina fonda već je premašena za više od sto milijuna eura. Znači tvrdnja o preispitivanju da se sprema rasterećenje, ministar ne precizira. No, propitivanje sustava osiguranja depozita danas je svakako povezano i s hrvatskim putom prema euru na koji smo ovih dana zakoračili službenim zahtjevom za ulazak u tečajni mehanizam (ERM II). Dio puta u eurozonu je i proces pridruživanja bankovnoj uniji i uspostavi “bliske suradnje s ECB-om”, a to, uz ostalo, otvara i pitanje prijenosa našeg fonda osiguranja depozita u Pariz (novo sjedište EBA-e).

Usto, važan aspekt u preispitivanju sustava osiguranja depozita za Vladu je i pitanje klasifikacije DAB-a u općoj državi. Ta državna agencija jedan je od izvanproračunskih korisnika koji daju nemali doprinos proračunskom saldu opće države, što je do prije koju godinu značilo ublažavanje deficita, a u posljednjih nekoliko podebljavanje suficita.

Natprosječno izdašna 2019.

Prema financijskom planu DAB-a, ove se godine očekuje višak prihoda od čak 933 mil. kuna, jer se osim redovnih prihoda po premijama osiguranja i sanacijskih doprinosa očekuje, kao i lani, i izvanredni povrat isplaćenih sredstava iz stečajne mase Credo banke.

U projekcijama za iduće dvije godine prihodi su planirani na nepunih pola milijarde kuna, a viškovi na 474 milijuna. U DAB-u su to objasnili ponajprije “dostizanjem ciljane razine Fonda osiguranja depozita, čime se ostvaruju i uvjeti za smanjenje premijske stope i iznosa ukupno planiranih premija”. Po premijama osiguranja depozita za 2020. i 2021. očekuje se 280 milijuna. Za sanacijske doprinose napravljene su linearne projekcije na temelju plana za 2018. s predviđenih 185 milijuna kuna.

Pita li se banke, o smanjenju premijskih stopa ne bi trebalo biti dvojbe. “Visoka izdvajanja u Fond osiguranja na teret banaka, odnosno klijenata, dovela su do akumulacije u Fondu koja je viša od zakonom propisane i nekoliko puta veća nego u većini drugih europskih zemalja”, kaže Zdenko Adrović, direktor Hrvatske udruge banaka. Podsjeća da Direktiva EU, koja je prenesena i u naše zakonodavstvo, predviđa i druge načine financiranja Fonda koji se ne koriste, a po potrebi mogu.

Postojeće premije osiguranja depozita su, kaže, jedan od faktora visine kamatne marže u Hrvatskoj. “U kontekstu mogućeg pristupanja europodručju, smanjenje regulatornih troškova i kamatne marže je imperativ kako bi hrvatski bankarski sustav bio konkurentan na jedinstvenom tržištu te kako bi kamatne stope konvergirale prema onima u najrazvijenijim državama članicama”, navode u HUB-u.

Pritisci na profitabilnost

Banke se putem HUB-a otprije zalažu za reformu DAB-a u smjeru “najbolje prakse upravljanja i transparentnosti kako bi se stvorili preduvjeti za smanjenje regulatornog troška i kamatnih stopa”. U paketu su zagovarali i “uključivanje nezavisnih stručnjaka uz sadašnji model političkih imenovanja članova uprave”.

Da su u Hrvatskoj troškovi financijske intermedijacije “još uvijek relativno visoki” i da tome uz npr. još uvijek nisku razinu digitalizacije pridonose i regulatorni troškovi banaka, ponovio je u svom posljednjem izvješću i MMF, priznajući da su oni bili ključni za održavanje stabilnosti bankovnog sustava. Prosječna stopa adekvatnosti kapitala banaka u Hrvatskoj (oko 22,5%) i dalje je jedna od najviših u EU.

Istodobno, operativna profitabilnost već je dugo pod pritiscima, a u spuštanju pasivnih kamata jedva da više ima prostora. Banke zato jače “štipaju” na drugim troškovima – opći i administrativni lani su npr. pali za 6%. Hoće li im uskoro uslijediti relaksacija u sustavu osiguranja depozita, ostaje vidjeti, kao i hoće li se i koliko ona preliti na cijene za gospodarstvo i građane.