Zašto je nakon pet godina krize europski sjever zdrav dok jug, uključujući i Hrvatsku, i dalje grca? Razlog je fiskalna štednja koja je bila spas za sjeverne zemlje poput Letonije, dok su druge zemlje, koje su se poput Grčke odlučile na (polu)štednju ili stimuliranje ekonomije, dodatno produbile krizu. To je dobar poučak i za nas, smatraju analitičari Privredne banke na čelu s Markom Škrebom analizirajući opaske švedskog ekonomista i konzultanta Andersa Aslunda.

Kredibilni rezovi
Letonski BDP strmoglavio se 2009. godine za 17,7 posto što ih je učinilo krizom najpogođenijom zemljom Europske unije. Istodobno, Grčka je zabilježila pad od 3,1 posto i nalazila se na začelju liste, dok je hrvatski BDP pao 6,9 posto pa smo se našli bliže letonskim prilikama nego grčkim. Tri godine kasnije obrat: Grčka s padom od 6 posto predvodi ljestvicu, a Letonija sa 4,3-postotnim rastom uvjerljivo nadmašuje druge zemlje. Pozicija Hrvatske u tom periodu nije se bitnije promijenila, no danas smo bliži Grčkoj, ističu u PBZ-u.Na pitanje zašto je nastao tolik raskorak između tih europskih zemalja, Aslund daje jasan odgovor: Letonija je provela snažnu fiskalnu štednju dok je u Grčkoj štednja bila ograničena i započeta prekasno. Pad Letoniji trajao je tri godine nakon čega se vratila na uzlaznu putanju s prosječnih 5 posto rasta, a u Grčkoj pad traje pet godina, a čekaju ju još najmanje dvije loše godine. "Uspješan stabilizacijski program mora biti i financijski održiv kako bi se vratilo povjerenje kreditora, poslovnog sektora i stanovništva. Obično zdrav program može oživjeti ekonomski rast unutar dvije do tri godine", kaže Aslund.

Tijekom 2009. Letonija je provela fiskalnu prilagodbu tešku 9,5 posto BDP-a, a Grčka se (kao i Španjolska, Slovenija i Cipar) okrenula stimuliranju ekonomije. Smanjenje javnih rashoda činilo je dvije trećine štednje pa su oni pali sa 44 posto na 36 posto BDP-a, porez na dohodak zadržan je na jednostopnih 21 posto uz porez na dobit od niskih 15 posto. Grčka radi suprotno; zadržava razinu javnih rashoda na 50 posto BDP-a u vrijeme kada ih je trebala spustiti na 40 posto da zadrži fiskalnu stabilnost što bi, prema Aslundu, bio kraj grčke krize. Do danas je prilagodba u Grčkoj iznosila 9 posto BDP-a, Letonija je rez napravila u prvoj godini, a u Hrvatskoj je udio javnih rashoda tek blago smanjen na 42,2 na 41,1 posto BDP-a. Prednost iznenadnog i snažnog smanjenja javnih rashoda je da ono nije linearno, a obzirom da se neke stavke mogu, a neke ne mogu, rezati, potiču reforme. Letonska Vlada snažno je smanjila birokraciju nabujalu tijekom rasta; otpušteno je 30 posto službenika, zatvoreno pola državnih agencija, a prosječna plaća službenika smanjena je 26 posto, ministarska za 35 posto, državnim službenicima zabranjeno je primanje naknade za sjedenje u Nadzornim odborima… Rezovi su potaknuli deregulaciju i otvaranje novih tvrtki, dok je u Grčkoj procvjetao klijentelizam i korupcija, a broj državnih službenika u 2010. i 2011. porastao za 5000. Obje zemlje primile su međunarodnu pomoć: Letoniji je odobreno 37 posto BDP-a (od čega je povukla samo 60 posto).

Nagrađeni za reforme
Tržište je nagradilo reformski smjer pa se se prinosi spustili na 1,7 posto što je ta baltička zemlja iskoristila i tri godine prije roka vratila kredite, dok je Grčka kažnjena rastom cijene zaduživanja na 11 posto pa je povrat najvećeg ikad odobrenog kredita MMF-a neizvjestan. "Hrvatska ne treba slijepo slijediti Letoniju niti to može", kažu u PBZ-u dodajući da svaka zemlja ima specifičnosti. "Usporedba Grčke i Letonije jasno pokazuje da se odlučnim reformama može vratiti povjerenje tržišta i zemlja se može okrenuti rastu", ističu u toj banci uz napomenu da Letonija ima valutni odbor, dakle vezani tečaj valute te je rast ostvarila bez mijenjanja tečajne politike. Svaka zemlja ima pravo izabrati put kojim će ići, no svaki ima svoje posljedice, upozoravaju.