Goldman Sachs Group Inc., Allianz AG i American Express Co. dovršili su kupnju 8,89 postotnog udjela u Industrial & Commercial Bank of China (ICBC) vrijednog 3,8 milijardi dolara. Banka sa sjedištem u Beijingu izdala je 24,185 milijardi novih dionica što je prvotno trebalo biti dovoljno za preuzimanje deset posto udjela. Međutim, zbog činjenice da su ulagači predvođeni Goldman Sachs grupacijom platili oko 1,2 puta višu cijenu od one uknjižene, taj je udio ipak nešto manji.

Visoka dobit
Dobit ICBC-a prije oporezivanja skočila je na iznos veći od 3,5 milijardi dolara nakon što su objavljeni ulagački iznos strateških partnera. Tako je Goldman uložio oko 2,58 milijardi, Allianz jednu milijardu, a American Express 200 milijuna dolara. Prvi IPO ICBC, koji se još nalazi u većinskom vlasništvu države, očekuje se u rujnu ove godine. Ovakav razvoj događaja i ne čudi s obzirom na predviđene uzlete kineskog gospodarstva koje, kao realne mogućnosti, postavljaju svjetski analitičari. Jonathan Anderson, glavni ekonomski analitičar u kineskoj UBS, smatra kako je rast kredita od 15 posto više nego ikada te kako je taj faktor uz porast obujma zajmova, jedan od najznačajnijih pokazatelja gospodarskog ‘booma’. “Riječ je o pogrešnoj alokaciji samog kapitala. Banke ne ulažu dovoljno pametno te stoga ne dobivaju dovoljno velike povrate na dane zajmove. To se treba promijeniti”, izjavio je Anderson. Međutim, da bi se promijenile stare ukorijenjene navike tradicionalnog kineskog gospodarstva prije svega je potrebno vrijeme. Tijekom donošenja strateških odluka upravljačkog sektora potrebno ih je temeljiti na dugoročnim predviđanjima zapadnjačkog gospodarstva kakvo Kina želi postati. To ujedno znači da je prije svega potrebno dozvoliti optimalnu konkurenciju među financijskim ustanovama i samim bankama što znači dozvoliti jači priljev stranog kapitala i stranih banaka na kinesko područje. Na taj način ubrzala bi se modernizacija bankarkog sektora, a zdravo bi natjecanje potaknulo vlasnike banaka da bolje upravljaju kapitalom kako bi pridobili i zadržali što veći broj klijenata.

Nerazvijen sektor
Međutim, stvari najčešće ipak nisu takve kakvima se čine pa su tako već pomalo naporni pokušaji američke Citigroup banke da zakupi 85 posto relativno malene Guangdong Development Bank (GDB) naišli na čvrstu prepreku. Naime, prema kineskom Zakonu o bankarskoj regulativi, ne postoji mogućnost da strani ulagač sam zakupi više od 25 posto udjela u nekoj kineskoj financijskoj instituciji. Promijeniti zakon u tradicionalnoj Kini gotovo da je nemoguće, no iz Citigroupa su izjavili kako će i dalje pokušavati. Preveliko oslanjanje Kine na makroekonomske instrumente također pridonosi lošoj situaciji na bankarskom sektoru. Iako je centralna banka podigla kamatne stope radi kontroliranja davanja zajmova. Očekuje se i skori porast bankovnih rezervi što je u prošlosti pomagalo ukupnom BDP-u. Međutim, još ostaje prisutna sumnja u mogućnost još većih zaduživanja s nikakvim ili čak negativnim porastom što bi, kako tvrde neki stručnjaci, kinesko gospodarstvo vratilo na početak. Upravo zato potrebno je kreirati bankarski sustav koji će ispravno alocirati svoj kapital te ojačati ekonomske stupove najbrže rastuće svjetske gospodarske sile.

BDP bi mogao doseći 320 milijardi dolara
Najnovije istraživanje s McKinsey Global institutea pokazalo je kako bi kineski BDP iznosio vrtoglavih 320 milijardi dolara, odnosno čak 16 posto više kada bi njeni ulagači znali svoj posao. Oko 60 milijardi moglo bi se skupiti od poboljšanja operativnih troškova, odnosno uvođenja elektronskog plaćanja i razvitka trgovanja obveznicama i dionicama. Oko 260 milijardi dolara prikupilo bi se od redirekcije zajmova u produktivnije dijelove gospodarstva. Promjena fondova sastavljenih od loše vođenih državnih tvrtki u one jačih privatnih konglomerata donijelo bi BDP-u još 52 posto prihoda.