Europa je napravila je prvi veliki korak prema ostvarenju cilja o bankarskoj uniji: ministri financija eurozone u četvrtak su se nakon maratonskih pregovora napokon dogovorili o planu nadzora banaka. Prema pisanju Financial Timesa, nakon gotovo četiri mjeseca žustrih rasprava i (ne)usuglašavanja, ministri financija EU dogovorili su uvjete po kojima će Europska središnja banka (ECB) nadgledati poslovanje, doduše oko 200, a ne svih 6000 banaka eurozone i to od 2014. godine. To će zahtijevati da vlade prepuste dosad ljubomorno čuvanu ingerenciju nad nacionalnim bankama, što predstavlja najznačajniji dogovor u financijskoj integraciji Europe od uvođenja zajedničke valute.

Financijska stabilnost
Istodobno, Velika Britanija, Švedska i ostale zemlje koje nisu članice monetarne unije, zaključile su pregovore uz jamstva da će ipak imati pravo glasa o ponašanju ECB-a te zadržati utjecaj nad tehničkim standardima koji će se primjenjivati na sve europske banke. Europski povjerenik za financijska tržišta Michel Barnier nazvao je to "povijesnim dogovorom" koji će biti "fundamentalni element financijske stabilnosti u Europi". Njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila je da se "važnost tog dogovora ne može prenaglastiti" dodavši da je Njemačka uspjela osigurati svoje ključne zahtjeve. Postignutim dogovorom ECB će biti direktno odgovoran za banke s aktivom većom od 30 mlrd. eura, odnosno one koje predstavljaju više od petine nacionalnog BDP-a.

Ultimativna odgovornost
U tu kategoriju ulazi i velik broj francuskih banaka, procjena je tamošnjih stručnjaka. Izvan nje, odnosno pod ingerencijom njemačkog supervizora, ipak ostaje najveći broj njemačkih "retail" i, politički ključnih, štednih banka.No ECB će zadržati pravo na intervenciju u bilo kojoj od banaka i naložiti upute nacionalnom supervizoru pojave li se znatniji problemi u poslovanju tih kreditora. Premda je postignuti dogovor neosporni politički uspjeh, ostaje nejasno hoće li on rezultirati paralelnim nadzorom ili će središnja banka ipak u konačnici imati ultimativnu odgovornost nad svim bankama. Sporazum je prvi korak u stvaranju bankarske unije  koja se smatra nužnim preduvjetom da bi se obuzdala postojeća i spriječile buduće financijske krize poput trenutne. Mnogi vjeruju da je ključ za rješavanje europske dužničke krize upravo u "razbijanju" zatvorenog kruga između prezaduženih banaka i državnih financija. Nemogućnost da se on stavi pod kontrolu gotovo je dovela do raspada zajedničke europske valute.