Razvijene zemlje suočavaju se s iznimnim rastom javnog duga kao posljedice ogromnih financijskih paketa pomoći svojim gospodarstvima pogođenim koronavirusom, no vremena za “pospremanje kuće” ima, ističe londonski Barclay’s.

Kako piše Reuters, Barclay’s u novom izvješću o dugu na razvijenim tržištima upozorava da čelnici zemalja neće još dugo moći ignorirati pogošanje fiskalnih pozicija svojih zemalja.

Udio duga u bruto domaćem proizvodu G20 zemalja nadmašit će razine iz Drugog svjetskog rata u narednoj godini. Barclay’s predviđa da će američki javni dug porasti gotovo 30 postotnih bodova u iduće dvije godine, a onaj prosjeka eurozone narasti sa 85 posto prošle godine na oko 100 posto u 2020.

Najmanje posljedica za SAD

Britanske banke drži da je pred Sjedinjenim Američkim Državama najveće fiskalno pogoršanje, no one će se najmanje vjerojatno suočiti s posljedicama svog duga. Tome je razlog što je najveća svjetska ekonomija ima benefit rezervne valute, kao i prednosti likvidnog tržišta obveznica koje je po definiciji manje sklono volatilnim pomacima.

Za razliku od SAD-a, eurozona ostaje ranjiva budući da funkcionira kao monetarna, no ne i fiskalna unija. Talijanski dug je u oštroj uzlaznoj putanji, no ona će se vjerojatno stabilizirati na visokim razinama i neće završiti na “neodrživom eksponencijalnom putu”, smatra Barclay’s prognozirajući da će udio duga dosegnuti 165 posto BDP-a.

“Ključni faktor su strukturno niske referentne kamatne stope i predanost ECB-a da limitira “spreadove” na talijanske obveznice”, dodaje se u izvješću.

Letvica nove razine duga eurozone je visoka u usporedbi s dužničkom krizom između 2010. i 2012., uz snažan pad troškova financiranja. Prosječni nominalni prinos na državni dug smanjio se s 3,75 posto 2010. Na ispod 2 posto.

Sve veće razlike sjevera i juga

No, dok su troškovi financiranja u zemljama eura pali u većini zemalja povećale su se ekonomske razlike između južnih i sjevernih država Europske unije. U takvoj konstelaciji i specifičnostima monetarnog sustava, Europa mora pronaći zaseban put da smanji ukupnu razinu duga.

Barclay’očekuje da će redistribucija novca i kredita uz nastavak “financijske represije” kao posljedice plafoniranja obvezničkih prinosa i dalje biti najvažniji kanali za smanjenje omjera duga i prihoda u visokozaduženim zemljama Europe.

Kad je Italija u pitanju “razvoj djelomičnih fiskalnih transfera i uzajamna podjela duga (na cijelu eurozonu, op.a.) u trajne pružilo bi veću zaštitu u slučaju trajnijih makroekonomskih šokova”, zaključuje britanska banka.

Upravo je zbog svega navedenog fokus europskih zemalja na dogovoru o fondu za oporavak koji bi se, po zamisli Europske komisije, trebao puniti zaduživanjem EK na svjetskom financijskom tržištu, a potom raspoređivati članicama da saniraju svoja gospodarstva.

Glavnina kontroverze je hoće li se novac više-manje dijeliti bespovratno ili uz stroge uvjete i obvezu vraćanja što je podijelilo “štedljive” zemlje sjevera i “rastrošne” na jugu koje dosljedno izbjegavaju reforme, među koje spada i Hrvatska.