Prijedlog novog zakona o mirovinskim fondovima koji je u utorak poslijepodne Hanfa stavila ‘na stol’ (web) za javne rasprave, očekivano je naišao na burne i jako podijeljene reakcije. Najviše intrige izazvao je prijedlog prema kojemu bi obvezni mirovinski fondovi odnosno njihovih 1,5 milijuna članova ubuduće praktički bili suvlasnici (tzv. ovlaštenici na udjelima/dionicama) obveznih mirovinskih društava, s kojima bi dijelili i dobiti OMD-ova. U redovima menadžera mirovinskih fondova taj je prijedlog dočekan s konsternacijom, iako zasad bez javnih izjava. Dok je za njih to skandalozan i protuustavan prijedlog na tragu nacionalizacije, mnogi građani članovi OMF-ova to bi pozdravili kao pravedno rješenje jer OMD-ovi uvjerljivo prednjače stopama povrata na uloženi kapital.

Povrat na kapital
Ni analitičari nisu posve jedinstveni. Dio ih ističe da su visoki povrati na kapital (lani od 18 do 43 posto) kod tih društava posljedica visine naknada koje im određuje upravo država odnosno regulator, pa u naknadama treba tražiti i rješenje. Međutim, drugi će reći kako velike banke u nas snagu i utjecaj pokazuju i u tom segmentu, te kako je ‘robinhoodovska’ inicijativa očito i izraz nemogućnosti da se problemi rješavaju suptilnijim metodama političkih procesa. Za Hanfu se kad je posrijedi najsporniji prijedlog radi o “legitimnom cilju od posebnog interesa RH, jer sva prava koja proizlaze iz dionica odnosno udjela nisu oduzeta ili ograničena dosadašnjim imateljima”, stoji u obrazloženju.

Sustav ne ispunjava ulogu
Na tom pitanju, međutim, Hanfa možda samo najizraženije pokazuje stav da postojeći sustav umnogome ne ispunjava svoju ulogu, u prvom redu u smislu “zaštite socijalnih ciljeva i interesa RH”. Hanfa je s tim u vezi priložila niz pokazatelja vezanih uz tzv. tranzicijski trošak mirovinske reforme i koristi koje su dosad imali osnivači OMD-ova s jedne i članovi fondova s druge strane. Osim s aspekta države i proračuna, dani su i prikazi dosadašnjih efekata s aspekta prinosa kapitalizirane štednje – u mirovinskim fondovima nasuprot štednji u banci. Dok se oko noviteta u vezi s tim (a tu je npr. i pitanje predstavnika članova u NO-u) diglo najviše prašine, niz drugih promjena ostalo je mahom u sjeni. S tim se, međutim, neće složiti burzovni igrači. Tako financijaš i investitor Nenad Bakić na svom blogu u prijedlogu zakona ponajprije vidi poticajne signale za tržište dionica, referirajući se na predložene odredbe o uvođenju potportfelja – agresivnog za mlađe, uravnoteženog za one koji su ‘na pola puta’ do umirovljenja te konzervativnog za starije članove OMF-ova.

Obzirom na prosječnu dob članova OMF-ova raspoređivanje u potportfelje (pri čemu je npr. kod agresivnih predviđeno 60% imovine u dionicama) implicira da će fondovi ubuduće znatno više imovine imati u dionicama. Usto, ako se u konačnici prihvati prijedlog Hanfe o ograničenju valutne izloženosti na najviše 30% imovine otklanjaju se bojazni od pojačanog odljeva doprinosa u inozemne obveznice i dionice. I u vezi s potportfeljima još je dosta tehničkih nedoumica. Za mnoge je to slučaj i s idejom da današnju funkciju Regosa ubuduće preuzme HZMO ili da se isplatom mirovina mogu uz MOD-ove baviti i osiguravatelji, ako za to ishode licencu.