U uredu novozelandskog premijera Johna Keyja nalazi se mač kojega mu je poklonio američki predsjednik Obama. Rekao mu je da se tim mačem služio Frodo Baggins u trilogiji "Gospodar prstenova", a služi kao posjetnik da je na Novom Zelandu upravljanje državom neraskidivo povezano sa snimanjem filmova.

Naime, vlada premijera Keyja poduzela je ekstremne mjere kojima je povezala državno blagostanje s nekima od najvećih filmova u povijesti Hollywooda, što je ovu državu sa samo 4,4 milijuna stanovnika pretvorilo u veliki eksperiment fuzije filma i vlasti.Kako se približavao 27. studeni, datum svjetske premijere filma "Hobit: Neočekivano putovanje", prvoga od tri nastavka pod redateljskom palicom Petera Jacksona, u Wellingtonu (a u prosincu i u ostatku svijeta), posvuda su iskakali znakovi integracije toga filma u svakodnevni život Novog Zelanda ? od goleme replike Golluma u zračnoj luci u Wellingtonu do suvenirnica koje se pripremaju na očekivanu potražnju za robom povezanom s filmom (kao što su vilenjačke uši po cijeni od 14 dolara). No put prema ovome trenutku bio je prepun kontroverzi. Prije dvije godine, kada je došlo do spora sa sindikatima, što je zaprijetilo snimanju filma, to jest ugrozilo nekoliko tisuća radnih mjesta i ulaganje od oko 500 milijuna dolara studija Warner Brothers, premijer Key uspio je uvjeriti parlament da usvoji preinake zakona o radu. Vlada je pristala isplatiti 99 milijuna dolara za troškove proizvodnje i dodatnih 10 milijuna dolara u proračunskom iznosu kojega je navedeni studio odvojio za marketinške svrhe.

Nadalje, novozelandska turistička zajednica u ovoj će fiskalnoj godini ukupno potrošiti oko osam milijuna dolara, a u budućnosti vjerojatno još i više na promidžbenu kampanju države kao filmske zemlje iz snova. Na majušnom Novom Zelandu, u kojemu je najava rezanja proračuna za obrazovanje od 35 milijuna dolara početkom ove godine izazvala pravu buru u javnosti, mnogima je bilo iznimno teško prihvatiti sve ustupke učinjene radi "Hobita", naročito s obzirom na činjenicu da je ta zemlja već s oko 150 milijuna dolara financirala filmove trilogije "Gospodar prstenova". Nadalje, odnedavna se vladu sumnjiči da je popustila pod utjecajem moćne američke filmske industrije i po pitanju zahtjeva Sjedinjenih Američkih Država o izručenju Kima Dotcoma, mogula čije je pravo ime Kim Schmitz, kako bi mogao na sudu odgovarati za optužbe o piratstvu materijala zaštićenih zakonom o intelektualnom vlasništvu. Premijer Key suočen je s oštrim kritikama zbog bliskog odnosa s redateljem Jacksonom, koji je također Novozelanđanin. Phil Darkins, potpredsjednik Novozelandskog glumačkog ceha svoju domovinu naziva "jedinom zapadnjačkom demokracijom na planetu u kojoj profesionalni izvođači nemaju gotovo nikakva prava". Darkins se također protivi izmjenama zakona o imigraciji kojim bi se stranim filmašima omogućio kratkotrajni boravak u zemlji bez uvjeta zapošljavanja domaćih radnika filmske industrije.

Oporbeni laburisti podržavaju vladinu potporu filmskoj industriji, ali kritiziraju ono što nazivaju "posebne ustupke za Warner Brothers" na koje je premijer Key pristao. Prošle je godine Novi Zeland od snimanja dugometražnih filmova i televizijskih serija ostvario oko 1,1 milijardu dolara prihoda, što je manje od jedan posto BDPa koji ukupno iznosi oko 160 milijardi dolara. Država izravno subvencionira film i televiziju s oko 17 posto, pa je tako prošle godine na filmove potrošila oko 200 milijuna dolara. No turizam pridonosi 20 puta više nego filmska i televizijska industrija. A s obzirom da su neke druge države, ponajviše Kina, preotele temeljnu novozelandsku mljekarsku industriju, Novozelanđani su se prebacili na turizam. Stoga razmišljaju na sljedeći način: filmovima ćemo možda privući turiste koje ne privlače pustolovine kao što su bungeejumping, zorbing (kotrljanje nizbrdo u velikoj plastičnoj kugli) ili ostali sportovi na otvorenom na kojima se novozelandski turizam temelji.U potrazi za rješenjem krize sa sindikatima iz 2010. godine, premijer Key, koji je istovremeno i ministar turizma, odlučio je veći dio proračuna za turizam upotrijebiti kako bi ovu državu brendirao kao Međuzemlju, u nadi da će time privući posjetitelje na lokacije snimanja filmova redatelja Jacksona. No nema nikakvoga jamstva da će kinogledatelji "Hobita" prigrliti s istim onakvim žarom kakvim su dočekali trilogiju "Gospodar prstenova", koja je u svijetu prodala kinoulaznica u vrijednosti od tri milijarde dolara. Tu su i neka druga ozbiljna pitanja, kao što je hirovita i prevrtljiva priroda filmske industrije, koja će brzo prebjeći u državu čija vlada nudi najbolje poticaje. U procesu natječaja valutni tečaj igra vrlo značajnu ulogu.

Povoljni valutni tečaj bio je jedan od razloga zbog kojih je Jackson s partnerima uspio pretvoriti Novi Zeland u središte industrije specijalnih efekata i postprodukcije. Tako su "Avatar", "Osvetnici", "Pustolovine Tintina" i "Prometej" neki od brojnih filmova koji prošli kroz Jacksonovu radionicu za specijalne efekte u Wellingtonu. Međutim, odnedavna je snažniji novozelandski dolar počeo narušavati cjenovnu prednost koju je ta zemlja nudila sjevernoameričkim tvrtkama. Tako Sjeverna Irska sada tvrdi da je "novi Novi Zeland", a Srbija se hvali da je "Novi Zeland, samo jeftiniji", primjećuje Gisella Carr, izvršna direktorica tvrtke Film New Zealand, koja privlači filmaše iz cijeloga svijeta. Hollywood se okreće i Kini, u kojoj vlada ulaže u izgradnju skupih filmskih studija te nudi pristup golemom tržištu u zamjenu za udio u djelima američkih filmskih kuća. Peter Jackson (51) ne slaže se s gledištem da cijela novozelandska filmska industrija počiva samo na njegovim leđima. "Da počnem tako razmišljati, mozak bi mi eksplodirao", kaže. "Ne mogu preuzeti odgovornost za sva ta radna mjesta." Međutim, on doista zapošljava na tisuće osoba. Ukupan zbir njegovih tvrtki preoteo je područje zemlje koje je stoga dobilo nadimak Wellywood. Riječima premijera Keyja: "Peter je jako velika riba u poprilično malom jezeru."

Michael Cieply i Brooks Barnes