Prošle je godine Ursula von der Leyen obećala Europljanima geopolitičku komisiju s jačim, ujedinjenijim glasom u svijetu koji bi mogao zaštiti europski strateški suverenitet. To je bila pravovremena ideja. Gotovo godinu dana nakon toga, uz globalnu pandemiju koja je sve izokrenula, Europski građani računaju cijenu izostanka geopolitičke Europe.

Usred pandemije, klimatskih promjena i globalne recesije, velike sile pretvaraju međusobne veze u oružje kojim kažnjavaju jedna drugu. Kina je zaprijetila blokiranjem dostave medicinskih proizvoda za zemlje Europe koje ju politički ne podržavaju. SAD prijeti ekonomskim sankcijama kako bi Europljanima nametnuo svoju politiku prema Iranu. Turska prijeti da će pustiti migrante u Europu ako joj EU ne vrati novac ili ga prebaci u Libiju. A Rusija utječe na naše izbore i politizira opskrbu plinom. Anketa koju je proveo ECFR pokazuje da je ovaj razvoj događaja potaknuo većinu da vidi kako je zajedničko djelovanje nužno da bi se očuvao nacionalni suverenitet u sve opasnijem svijetu, sa 63% Europljana koji žele vidjeti više Europske suradnje, što je rezultat COVID-19. Čak i u manje eurofilnim zemljama članicama, uključujući Francusku (52%), Švedsku (51%) i Dansku (53%), više od pola anketiranih ima taj stav.

Unatoč jasnom zahtjevu građana, gotovo 90 minuta dug govor von der Leyen na tri jezika nije spomenuo koncept geopolitičke komisije. Predstavila je dugačak popis problema, ali je dala malo naglaska na činjenicu da Europa treba proučiti svoj ukupni pristup geopolitici.

Što se dogodilo? Zašto je bilo toliko teško stvoriti “geopolitičku komisiju” koju je Von der Leyen obećala prošle godine? Europski plan oporavka trebao bi omogućiti Europi da se ponovo izgradi, zelenija i s više integriteta. Ali, kako bi se to postiglo, Von der Leyen se mora suočiti s dva osnovna problema: Prvi su zemlje članice EU. Sve zemlje članice kažu da žele više geopolitičku Europu, ali većina njih misli da žele da EU ozbiljnije shvati njihove specifične geopolitičke probleme. Za zemlje na istoku to znači manju usmjerenost na Rusiju; za zemlje na jugu to znači obraćanje pozornosti na probleme diljem Mediterana; za ostale su preokupacija Balkan ili Turska; za većinu sjeverne Europe to znači zaštitu EU od trgovačkog razaranja iz Kine.

Naravno, predsjednica Komisije ne kontrolira zemlje članice, osobito po pitanju nacionalne sigurnosti. Ali, kako bi EU djelovala više na geopolitičkom planu usred takvih podjela, ona treba mehanizme za određivanje prioriteta takvih problema, mora imati jamstvo solidarnosti zemalja članica za rješavanje problema koji ih ne zanimaju te treba rješavati sukobe kad se zemlje članice na slažu.

Prepoznajući taj problem, u govoru je predložila uvođenje većinskog glasovanja u vanjskoj politici, o ljudskim pravima i problemima sankcija. To je važan početni korak, ali sve što on pruža jest dobivanje načina za ignoriranje tvrdoglavih država. Bolji način od zaobilaženja zemalja članica po pitanjima koja su im bitna je dati svim zemljama članicama EU osjećaj da je Europa njihova prva linija obrane po ovim pitanjima – i da će izgubiti nešto važno ako oslabe EU u drugim područjima koja su njima važnija.

Drugo je birokratski aparat EU u Bruxellesu koji von der Leyen nominalno kontrolira. Geopolitički pristup znači korištenje svih vaših alata upravljanja kako bi se postigli geopolitički ciljevi. Dakle, Amerikanci mogu koristiti svoj obrambeni odnos prema Europljanima kako bi zahtijevali trgovinske povlastice, dok Kinezi koriste svoju dominaciju u opskrbi medicinskim materijalom kako bi kaznili Nizozemce za njihovu politiku prema Tajvanu. Ali, EU je specifično načinjena kako bi se izbjegla takva križanja i ne postoji stvarni proces koji bi to mogao napraviti. Ideja, recimo, korištenja povlastica u trgovinskom sporazumu  s EU kako bi se stekle geopolitičke povlastice je kletva onih koji su osuđivani zbog kvalitete vlastitih trgovinskih sporazuma.

Nije iznenađujuće, ovaj unutarnji problem malo je spominjan u njenom govoru, ali je fundamentalan za stvaranje geopolitičke Europe. Svi u Bruxellesu priznaju da geopolitički pristup traži više koordinacije u svim problemima, ali svi misle da njihova organizacija treba provesti koordinaciju. Logično, Europska služba za vanjsko djelovanje koju vodi HR/VP Josep Borrell čini se najboljim kandidatom. Ukoliko ne dobije više ovlasti, to će biti propuštena prilika.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Plan oporavka omogućava EU više ulaganja u izgradnju suverenije Europe u problemima koji su značajni njenim stanovnicima. Radije nego da omogućava nevidljivo trošenje toliko novca kroz strukturne i kohezijske fondove, EU bi se trebala eksplicitno postaviti prema cilju investiranja u infrastrukturu suverene Europe. To bi moglo uključivati zajedničko prikupljanje medicinske opreme za rješavanje buduće pandemije, dobro regulirane baze podataka za obuku umjetne inteligencije, investicije u infrastrukturu koja će omogućiti energetsku neovisnost te projekte i investicije u zajedničku obranu.

To je već dobilo široku podršku. Anketa ECFR pokazala je da je podrška djelovanju po pitanju klimatskih promjena porasla tijekom pandemije: 60% Španjolskih glasača reklo je da je njihova podrška implementaciji rješenja za klimatske promjene porasla ih tijekom krize uzrokovane korona virusom. Von der Leyen gura neke od tih ideja u svom govoru, ali bez fokusa na geopolitičke aspekte ovih inicijativa, one će se urušiti u natjecanju zemalja članica i Bruxelleskih institucija.

Još uvijek je početak mandata Von der Leyen. EU nikad nije mogla postati geopolitički igrač u godinu dana, čak ni u pet godina. Ali, kako je primijetila, svijet ne čeka na odluku EU: europski strateški suverenitet svakodnevno se osipa. Nije prerano za uspostavljanje institucionalnih temelja za uspjeh. EU ima sve alate potrebne da se to provede. Kako bi shvatila taj potencijal, Von der Leyen se mora suočiti s činjenicom da postoje moćni interesi u zemljama članicama i u Bruxellesu koji ideju geopolitike razumiju puno drugačije od nje.

Jeremy Shapiro je istraživački direktor Europskog vijeća za vanjske odnose. Prije je bio posebni savjetnik pomoćnika ministra za Europu i Euroaziju u Državnom tajništvu SAD-a.