Svakodnevno čitanje o užasnim uvjetima rada u brojnim tvornicama Azije i Afrike koje proizvode robu za bogatije zapadnjake, očito nisu dovoljne da probude senzibilnost prosječnog zapadnjaka koji hrli u trgovine kupiti komad odjeće šivane u nehumanim uvjetima.  I nije novi zaključak da su slike okrutnosti pretvorene u jedno od općih mjesta naše svakodnevice. Toga je bio svjestan i norveški režiser Joakim Kleven koji je za potrebe svojeg dokumentarca "Tvornica smrtonosne mode" (Swatshop – Deadly Fashion) u Kambodžu poveo Ludviga, Fridu i Anniken, troje mladih obožavatelja mode kako bi na licu mjesta vidjeli prizore tuđeg stradanja. Film počinje s jednostavnim pitanjem: "Što se dogodi kada pošaljete troje mladih Norvežana da upoznaju radnike koji šiju njihovu odjeću?".

A dogodili su se šok i nevjerica. "Kakva nepravda"", zaključio je Ludvig koji je zajedno s Fridom i Anniken nekoliko dana zajedno sa zaposlenima jedne tekstilne radionice radio u njihovom nehumanom ritmu. "Kakav je ovo život?", zapitala se u nevjerici i kroz suze mlada Anniken. "Kada razgovarate s radnicima, shvatite da su baš kao i mi, ništa manje vrijedni", rekla je Anniken koja se malo poslije toga slomila i kazala da više ne može izdržati radne uvjete. Kako je prenio B92, Anniken je za cenzuru optužila Aftenposten, portal  na kojem je dokumentarac prikazivan, jer je zabranio sudionicima da govore o tvornicama modne kompanije H&M. Troje mladih se nakon snimanja odlučilo aktivno angažirati kako bi poboljšali život tekstilnih radnika s kojima su proveli neko vrijeme.