Prošli mjesec Njemačka je održala prvu aukciju za gradnju vjetroelektrana na Sjevernom moru, piše internetski portal energetika-net.com. Na aukciji su dvije tvrtke, EnBW i DONG, dobile pravo da bez ikakvih subvencija izgrade 1,4 GW offshore vjetroelektrana. Troškove prijenosa energije platit će potrošači, ali vlasnici vjetroelektrana mogu računati samo na tržišnu cijenu tako proizvedene energije.

Vjetroelektrane bi s radom trebale početi između 2023. i 2025. a DONG je već najavio da će do tada na tržište izbaciti turbine nove generacije, snage od 13 do 15 MW. Rezultati te aukcije ukazuju na zanimljiv trend kad je riječ o vjetroenergiji: industrija računa da će uspjeti ostvariti smanjenje troškova proizvodnje do te mjere da im se ovako velika investicija isplati i bez poticaja, što je vrlo optimistično. Nova aukcija za 1,61 GW kapaciteta održat će se iduće godine a to pokazuje da Njemačka računa na vjetar kao pouzdanu zamjenu za nuklearke i termoelektrane koje se masovno zatvaraju.

Svi problemi na jednom mjestu

Slučaj Njemačke zanimljiv je jer već sada odražava sve probleme s kojima se susreće zemlja koja do 2050. želi biti 80% obnovljiva, navodi dalje energetika-net.com. Ta država trenutno ima gotovo 200 GW instalirane snage, od čega 51 GW u vjetru. Od 2013. do 2017. na mrežu je dodano 9,3 GW fleksibilnih elektrana, a u istom periodu s radom je prestalo 6,6 GW konvencionalnih elektrana. No, do 2022. trend se radikalno mijenja zbog očekivanog prestanka rada nuklearki (11 GW), i najavljivanih dekomisija konvencionalnih elektrana pa bi s mreže moglo nestati ukupno 24 GW fleksibilnih i baznih kapaciteta. To je četvrtina ukupno instaliranih kapaciteta.

Do 2020. očekuje se izgradnja tek 1,8 GW konvencionalnih kapaciteta, što nije dovoljno. Njemačke vjetroelektrane na kopnu rade s 20% iskorištenih kapaciteta, a one na moru s više od 40%, ali u periodima bez sunca i vjetra (što je zadnji puta viđeno tijekom dva tjedna u prosincu 2016.) ta je zemlja oslonjena gotovo isključivo na konvencionalne elektrane kojih je sve manje. U takvim slučajevima, za koje Nijemci čak imaju i poseban izraz ‘Dunkelflaute’, Njemačka se i sada oslanja na uvoznu fleksibilnost, energiju proizvedenu u skandinavskim hidroelektranama ili iz alpske regije.

Dva snažna visokonaponska dalekovoda koja vode 1000 km sa sjevera na jug zemlje bi trebala do 2024. riješiti dio problema s masovnom proizvodnjom iz vjetra. No, što je s fleksibilnošću? Niske cijene na tržištu već nekoliko godina nisu poticaj energetskim kompanijama da grade nove kapacitete, a ta zemlja još nije riješila kako će plaćati konvencionalne kapacitete koji stoje u rezervi. U tim okolnostima teško je i očekivati gradnju fleksibilnih plinskih elektrana, dok je ugljen u sve težem položaju zbog sve strožih standarda emisija pa neće dugo trebati čekati da se i “ugljenare” krenu gasiti.

Od zime 2018. operatori njemačke mreže trebaju kupiti 2 GW rezervnog kapaciteta van veleprodajnog tržišta, no EU ne gleda blagonaklono na njihovu odluku, smatrajući da je riječ o intervencionizmu. U svakom slučaju, struka se slaže da će Njemačka imati problem s tržištem kapaciteta zbog ogromnog cjenovnog pritiska koji konvencionalne elektrane baca s tržišta. To će pak utjecati na okolna tržišta, prije svega belgijsko i francusko, ali i na ostatak Europe jer tržišta su povezana.
Prošla zima, koju je obilježilo gašenje velikog broja francuskih nuklearki, šokirala je francusko tržište i pogurala je cijene na gore na susjednim tržištima. Ugašene plinske elektrane vratile su se u rad u

Njemačkoj, a i na ugljenu se počelo bolje zarađivati. Prošla je zima dokazala koliko se tržišta oslanjaju na nuklearnu energiju pa sada i novi francuski predsjednik razmatra promijeniti rok za 2025. a smanjivanje ovisnosti o toj vrsti energije.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

Tržišno natjecanje

Dapače, čak se razmatraju subvencije za nove nuklearke, uz istovremeni razvoj 17 GW kapaciteta u OIE, uglavnom u manjim projektima.
Glavnina će biti poticana premijskim sustavom, manjim dijelom feed-inom i to za fotonapon. Zeleni energetski paket EU, koji bi na snagu trebao stupiti 2019. uvodi promjene, a zanimljivo je da Vijeće energetskih regulatora (CEER) traži da se ukine prioritetan pristup mreži ne samo novim obnovljivcima, već i starim projektima. Tehnologije se trebaju moći pravedno natjecati na tržištu, to je nova mantra.
Također, smatraju da treba izbjegavati net-metering, jer tako trošak mreže nije pravedno raspodijeljen između svih korisnika.

Što se iz tih trendova može izvući za budućnost? Na tržištu električne očekuje se više volatilnosti i veće cijene. Put prema “više obnovljivaca” morat će ići paralelno s razvojem tržišta fleksibilnih usluga, zaključuje energetika-net.com.