Potrošnja ugljena na svijetu opet neumorno raste, pokazuje studija Međunarodne agencije za energente (IEA). Prema studiji, objavljenoj prošlog tjedna, potrošnja ugljena raste stopom od pola milijuna tona godišnje.

Za ovakvu renesansu ugljena prije svega su zaslužne zemlje u razvoju, osobito Kina sa svojom industrijom gladnom energije, tvrdi Maria van der Hoeven, direktorica Međunarodne agencije za energiju. "Kina je ugljen, a ugljen znači Kinu", istaknula je. Prema tome, zaključak izvješća je da ako velike zemlje u razvoju, poput Indije i Kine, vrlo brzo i vrlo temeljito ne promjene svoju energetsku politiku, ugljen bi već za deset godina opet mogao postati najvažniji energent našeg planeta, prenosi Deutsche Welle.Kako IEA upozorava, zemlje u razvoju, a pritom osobito nove industrijske velesile, još nisu dospjele do vrhunca svog razvoja, u tome su im potrebni energenti. Sve ostalo je stvar vrlo jednostavne računice. Naime, opskrba  naftom i plinom ovisi o uvozu, a ugljena još uvijek ima  i uvjerljivo je jeftiniji od svih drugih energenata. Osim što je studija IEA utvrdila da potrošnja ugljena raste velikom stopom, pokazuje da raste i potrošnja manje vrijednog lignita, čiji je najveći potrošač Njemačka.  S obzirom da se ugljen nalazi na uvjerljivo prvom mjestu po emisiji ugljičnog dioksida, na izvješće Međunarodne agencije za energente reagirao je i Greenpeace. Karsten Smid iz ekološke organizacije koja se bori protiv zagađivanje zemlje, ističe da razlog ovakvog pogoršanja energetske slike planeta nije samo u činjenici da je ugljen jeftin, nego da je jeftina i cijena emisije ugljičnog dioksida dogovorena na konferenciji u Kyotu.

Kako je Smid objasnio, tada dogovorena cijena iznosila je oko 30 eura po toni emitiranog ugljičnog dioksida. Međutim, zbog gospodarske krize i nesuglasja u svijetu o ciljevima zaštite klime ona danas jedva dostiže šest do sedam eura po toni. Djelatnika Greenpeacea tako ne čudi da si "energetska industrija može priuštiti ložiti prljavi ugljen u ovim količinama". Ipak nada se kako bitka za ekološku energiju još nije izgubljena te je optimističan. Razlog za to pronalazi u činjenici da se u Kini svaka dva sata u pogon pusti po jedna vjertoelektrana. "Osim toga tu je i sunčeva energija koja se još uvijek nedovoljno koristi", ističe Smid.I direktorica Međunarodne agencije za energiju smatra kako prognoza o povratku ugljena još ipak može ostati samo prognoza. Ona pak dodaje  kako se osim obnovljivih izvora energije ne treba zaboraviti atomsku energiju, makar ona mora prihvatiti odluke pojedinih zemalja o korištenju te vrste energije. Iako rijetkost u izvješćima o energentima, ovaj put su Sjedinjene Američke Države gotovo pohvaljene kao iznimka jer kod njih pada potrošnja ugljena. Naime, u Sjedinjenim Američkim Državama sve se više koristi prirodni plin koji se specijalnim metodama izvlači iz naslaga škriljevca pod zemljom.

Rezerve i uvoz

U planu dvije elektrane

Hrvatska nema domaćih rezervi ugljena. No, bez obzira na nepostojanje domaćih rezervi ugljena, on se u ipak koristi, kako u energetske svrhe (TE Plomin I i TE Plomin II) tako i u industriji građevinskog materijala (cementara) te neznatno u prehrambenoj industriji. Za ostale sektore energetske potrošnje (kućanstva, uslužni sektor, promet) ugljen se gotovo i ne koristi. Prema podacima Energetskog instituta Hrvoje Požar u 2010. godini u Hrvatsku je uvezeno 1, 1 milijuna tona kamenog ugljena. Prema Strategiji energetskog razvoja u Hrvatskoj bi se do 2020. trebale izgraditi dvije termoelektrane na uvozni kameni ugljen. Trenutačno se vode oštre rasprave između Vlade i Istarske županije hoće li treći blok termoelektrane Plomin raditi na ugljen ili na plin, za koji se zalaže lokalno stanovništvo.