Kompaktna nakupina dimnjaka, cijevi i spremnika koji čine pogon za obradu prirodnog plina Oryx lako se gubi iz vida u golemom petrokemijskom procesu koji se uzdiže iz mora pijeska. No ono što se odvija u pogonu Oryx G.T.L. posebna je vrsta alkemije koja već godinama stavlja znanstvenike na muku jer je sposobna iz korijena izmijeniti energetski sektor.

Naime, Sasol, kemijsko-prerađivačka tvrtka za sintetička goriva iz Južne Afrike pretvara prirodni plin u dizelsko gorivo koristeći tehnologiju koju su 1920-ih razvili njemački znanstvenici. Takvo kemijsko čarobnjaštvo je iznimno skupo. No menadžeri tvrtke Sasol sa svojim partnerima iz katarske naftne kompanije u državnom vlasništvu ulažu sve nade u to da će prirodni plin, kojega ovdje ima u izobilju, u narednih 50 godina postati dominantni resurs za gorivo. Čelni ljudi tvrtke Sasol navode da toliko čvrsto vjeruju u obećanja koja sa sobom nosi ova tehnologija da su nedavno najavili ulaganje u iznosu od 14 milijardi dolara u izgradnju prvih pogona za pretvaranje plina u tekuće gorivo u Louisiani u SAD-u, uz savezne poticaje od dvije milijarde dolara. Zbog procvata eksploatacije škriljevca u toj regiji u posljednjih pet godina ondje su se stvorile goleme zalihe prirodnog plina, pa njegovi čelnici tvrde da bi Sasol te zalihe mogao iskoristiti za proizvodnju dizelskog goriva i ostalih rafiniranih proizvoda po konkurentnim cijenama. Marjo Louw, predsjednik tvrtke Sasol u Kataru, tvrdi da njegova tvrtka proizvodi dizelsko gorivo koje sagorijeva ekološki učinkovitije, jeftinije je i oslobađa manje stakleničkih plinova u usporedbi s gorivom dobivenim iz sirove nafte. Dodaje da je pogon Oryx izgrađen tako da bude profitabilan uz cijenu barela nafte od 25 dolara.

"Ostali, puno veći igrači će ubrzo slijediti naš primjer", nedavno je izjavio Louw. Možda. Međutim, zasad su rezultati pretvaranja plina u tekuće gorivo nedosljedni. Naime najnovija i najveća tvornica za ovakvu preradu, golemi Pearl u vlasništvu tvrtke Royal Dutch Shell, također u Kataru, stajala je 19 milijardi dolara, tri puta više od predviđenog troška, a već je more neočekivani problemi u pogledu održavanja. BP i ConocoPhillips izgradili su demonstracijske pogone na Aljaski i u Oklahomi koji su kratko radili, ali se i brzo zatvorili jer nisu ispunili očekivanja glede potpunog tehnološkog razvoja. Exxon Mobil i ConocoPhillips najavili su plan izgradnje velike tvornice u Kataru, ali se kasnije povukli iz toga projekta i prebacili kapital u terminale za izvoz ukapljenog prirodnog plina. Danas tek šačica tvornica za preradu plina u tekuće gorivo uspješno posluje, a ti pogoni nalaze se u Maleziji, Južnoj Africi i Kataru. Zajedno proizvedu tek malo više od 200.000 barela nafte i maziva na dan, što je manje od jedan posto globalne potražnje za dizelskim gorivima."Razlog zbog kojega je ovakvih pogona tako malo jest to što je njihova isplativost u najboljem slučaju izazov", kaže William M. Colton, potpredsjednik Exxon Mobila za korporativnu strategiju. Brojni analitičari i poznavatelji situacije u ovom industrijskom sektoru tvrde da navedena tehnologija ima smisla samo u slučajevima kada su zalihe i cijena nafte i plina u golemom nesrazmjeru, kao danas u Kataru i SAD-u. Kada se usklade, pothvati koji se bave pretvaranjem plina u tekuće gorivo postat će financijski neodrživi, smatraju ti skeptici. Ekolozi također navode da velika količina energije potrebna za pretvaranje prirodnog plina u dizelsko ili bilo koje drugo gorivo poništava koristi u vidu smanjenja količine oslobođenih stakleničkih plinova. No Sasol već gradi pogone za pretvaranje plina u tekuće gorivo u Uzbekistanu u suradnji s malezijskom naftnom kompanijom Petronas, a sa Schevronom surađuje na izgradnji još jednoga u Nigeriji.

John M. Broder i Clifford Krauss