Dva vodeća gospodarstva svijeta sklopila su prvu fazu trgovinskog sporazuma čime je u posljednji trenutak izbjegnuto uvođenje nove runde carina u njihovoj međusobnoj trgovini. Međutim, neovisno o tome hoće li time biti značajno ublažen trgovinski rat između Amerike i Kine, dosadašnja carinska politika američkog predsjednika Donalda Trumpa prema Pekingu pokazala se kao potpuni promašaj.

Odobrena prva faza

Kako tvrde upućeni izvori Bloomberga, Trump je odobrio prvu fazu trgovinskog sporazuma s Kinom čime je izbjegnuto uvođenje carina na dodatnih 160 milijardi dolara kineskog uvoza. Carine su jučer trebale stupiti na snagu. Nacrt dogovora koji su predsjedniku SAD-a predstavili njegovi savjetnici uključuje kinesko obećanje o većoj kupnji američkih poljoprivrednih proizvoda. Konkretno, Kina bi godišnje uvozila američke hrane za 50 milijardi dolara, dvostruko više nego što je kupila 2017. kada su započele trgovinske tenzije između dvije države. K tome, Kine se obvezala povećati pristup američkih kompanija svome tržištu te postrožiti zaštitu prava na intelektualno vlasništvo. Zauzvrat, američka je strana ponudila – uz suspenziju carina najavljenih za nedjelju – i upola niže postojeće carine, navodi Reuters.

Prema nekim tumačenjima, carine bi trebale biti u potpunosti ukinute. Da su pregovori okončani, objavio je Trump preko svog omiljenog komunikacijskog kanala Twittera, što je u petak podiglo cijene dionica na globalnim burzama, a vrijednost kineske valute jurnula je na najvišu vrijednost od početka kolovoza. Kineska vlada na konferenciji za novinare u petak navečer po lokalnom vremenu potvrdila je da su se dvije strane usuglasile oko teksta sporazuma. Kako prenosi Reuters, kineski su dužnosnici istaknuli kako dogovor predviđa veću zaštitu američkih kompanija u Kini, ali i kineskih tvrtki u SAD-u. Inače, službena potvrda medijskih špekulacija o postizanju dogovora čekala se cijelog dana, pa su pojedini promatrači već posumnjali hoće li na kraju ipak doći do trgovinskog primirja između Kine i SAD-a.

Trgovinski rat između dva vodeća svjetska gospodarstva započet je zbog stava aktualne američke administracije da Kina krade zapadnu tehnologiju, prisiljava strane kompanije da kineskim konkurentima otkrivaju povjerljive industrijske podatke, nepošteno subvencionira domaće kompanije i postavlja birokratske prepreke inozemnim kompanijama koje žele poslovati na kineskom tržištu. S tim se tvrdnjama neovisni stručnjaci većinom slažu. Vlada u Pekingu, naravno, odbacuje takve optužbe i uzvraća kako Washington jednostavno želi suzbiti rastuću ekonomsku snagu Kine koja SAD-u postaje ozbiljni konkurent u globalnoj trgovini.

Udar na simpatizere

Od srpnja 2018. godine Amerika je uvela Kini carine na 360 milijardi dolara vrijedan izvoz robe kako bi kaznila Kinu i snizila golemi trgovinski deficit. Peking je uzvratio nametima na 120 milijardi dolara vrijednu američku robu. Na popisu je i soja i ostali poljoprivredni proizvodi ključni za prihode Trumpovih simpatizera u ruralnim dijelovima Amerike. Međutim, carine se Trumpu nisu pokazale kao efikasno oružje. Prema podacima američkog trgovinskog predstavnika, robni deficit u trgovini s Kinom lani je iznosio 419,2 milijarde dolara što je gotovo 12 posto više nego godinu ranije. Osim toga, carine nisu ni pretjerano pokolebale kinesku vladu. Štoviše, vicepremijer Liu He nedavno je izjavio kako Kina cilja učiniti svoja državna poduzeća “snažnijim, boljim i većim”. S obzirom da je sa stajališta ekonomske teorije potpuno nejasno zašto bi se najvećem svjetskom gospodarstvu isplatilo ograničavanje trgovinskih tokova, američki analitičari smatraju kako se Amerika treba natjecati s Kinom na “pametniji” način. Prije svega to uključuje veća ulaganja u inovacije te istraživanje i razvoj (R&D), posebno u onim područjima gdje Kina postaje ili je već postala lider. Do 2030. izdvajanja za R&D trebala bi se popeti s lanjskih 0,7 posto na četiri posto.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života