Dodjela Nobelove nagrade za mir Europskoj uniji pomalo se doimala kao očajnički pokušaj da se ovaj kontinent podsjeti na slobodu bez granice. Površina života, koja je uglavnom bila mirna, nije bila u skladu s groznim gospodarskim pokazateljima. Nije bilo lako spoznati gdje se Europa zapravo nalazi od silnih priča o krizi. Nema ozbiljnih naznaka da bi se unija mogla raspasti. Nema raširenog ili dugotrajnog nasilja. Među mladim Europljanima stvorila se mreža poveznica; iako im srce ne zakuca brže kad ugledaju plavozlatnu europsku zastavu, svoju otvorenu Europu nisu spremni žrtvovati. Tolerancija, kvaliteta koju je teško usaditi, svoje je korijene još malo proširila. To se možda najviše vidi u Velikoj Britaniji: uspjeh višebojne reprezentacije na Olimpijskim igrama, koji je poslužio kao predah od depresije, odraz je promjene u sastavu stanovništva. Dalekosežnost promjene Velike Britanije vidi se i u rezultatima popisa stanovništva iz 2011. Popis stanovništva odražava dublja strujanja ispod zamaha vjetra. Iako nije ravnomjeran, smatram da je riječ o pozitivnom trendu koji cijelu Europu prožima ispod površine.