Mario Draghi je još bio u prvoj godini mandata kada je u srpnju 2012. izgovorio riječi koje će mu osigurati mjesto u povijesnim knjigama, analizira DW.

Bilo je to doba vrhunca krize u eurozoni. Grčka je praktično bila pred bankrotom, a i veće zemlje poput Italije, Španjolske i Francuske imale su probleme da dođu do svježeg novca.

Na financijskim tržištima su padale oklade o mogućem raspadu monetarne unije.

Draghi je jednom rečenicom ugušio špekulacije. Europska središnja banka (ESB), rekao je, spremna je učiniti „sve što je nužno da bi sačuvala euro". Poslije kratke stanke je dodao: „Vjerujte mi, to će biti dovoljno.“

Rečenica teška bilijune eura

Poruka je bila jasna – ne možete pobijediti Europsku središnju banku.

Riskantni potez je imao učinka: špekulacije su utihnule, politika je dobila manevarski prostor. „Tim govorom u Londonu je Draghi vjerojatno spasio euro", kaže Thomas Mayer, bivši analitičar Deutsche Banka, a danas šef jednog trusta mozgova koji se bavi ekonomijom.

„Whatever it takes" – Draghi je ozbiljno mislio kada je to rekao. Ubrzo je ESB preplavio tržište jeftinim novcem. Spustio je referentnu kamatnu stopu na nulu, uveo je negativne kamate za poslovne banke kako bi ih spriječio da čuvaju novac na računima i potakao ih da daju više kredita privredi.

Svakog mjeseca je ESB kupovao obveznice država i tvrtki u vrijednosti do 80 milijardi eura. Do sada je za to utrošeno 2,6 bilijuna eura!

Taj pohod je talijanskom stručnjaku donio nadimak Super Mario, po simpatičnom liku iz video-igre.

Ali Draghi se našao i na udaru kritike, posebno iz Njemačke. Jer Njemačka je zemlja štediša, a štedišama nikako ne ide u prilog kada su kamate niske ili nepostojeće. „Tako raste vjerojatnosti da ljudi u starosti budu siromašni", kaže Thomas Mayer. „Nulte ili negativne kamatne stope istovremeno znače preraspodjelu imetka."

U potjeri za profitom, zbog niskih kamata, mnogo novca s bankovnih računa troši se na kupnju nekretnina i dionica. Burza je eksplodirala, baš kao i cijene nekretnina i stanarima. „Profiteri su sasvim izvjesno vlasnici nekretnina i dioničari – u Njemačkoj je to apsolutna manjina“, kaže Mayer za DW.

Njemački stručnjaci i političari prebacivali su Draghiju da je prekoračio mandat ESB-a i „nedozvoljeno" financirao države koje su zapale u financijske teškoće.

Što čeka Christine Lagarde?

Draghi je tijekom krize morao donijeti nekakvu odluku – ne postoji fiskalna politika koja svima odgovara. Odabrao je da povoljnijim kreditima i kupovinom državnih obveznica olakša stvari prezaduženim državama eurozone. Da im, kako je govorio, da vremena za provedbu reformi, smanjenje troškova, poticanje gospodarskog rasta, oslobađanje bankarskog sektora od nenaplativih kredita.

Jedna od njegovih tragedija je to što te apele nikako nisu htjeli čuti baš u njegovoj domovini Italiji. Druga tragedija je što na kraju nije uspio postići najvažniji cilj – povećanje inflacije na dva posto.

Ovih tjedana, kada gospodarski zamah u Europi ponovo gubi na snazi, Europska središnja banka je takoreći goloruka – nema više instrumenata za poticanje privrede. Jer kamate su već na nuli. Jedino se sporni mehanizam kupovine državnih obveznica može još malo pojačati.

Ukratko, Draghijeva zasluga je što je odlučnim nastupom spasio monetarnu uniju. Ali je dio njegove ostavštine i to što nasljednici Christine Lagarde ostavlja prazan arsenal za borbu protiv sljedeće krize.

Prije ili kasnije će se nova šefica ESB-a morati suočiti s problemom koji ni Draghi nije mogao riješiti: monetarna unija može funkcionirati samo ako se sve države eurozone odreknu suvereniteta. To jest, ako sve vode sličnu fiskalnu i ekonomsku politiku ili pristanu jamčiti jedne za druge.

I jedno i drugo je malo vjerojatno.