Za razliku od posjeta američkog predsjednika Donalda Trumpa, kojeg su u Pekingu na svakom koraku pratili pompa i spektakl, jučerašnji posjet ruskog predsjednika Vladimira Putina Pekingu bio je puno manje pompozan i puno više radni i strateški, o čemu svjedoče brojni bilateralni sporazumi što su jučer u nazočnosti Putina i njegovog domaćina potpisani u Pekingu.

Snaga Sibira 2 na čekanju

I Putin je, naravno, dočekan s najvišim državnim počastima, crvenim tepihom, postrojenim vojnicima na Trgu Tiananmen te nasmijanom djecom koja su mu mahala kineskim i ruskim zastavicama. Čini se da je između Putina i njegova kineskog domaćina Xi Jinpinga vladala i prisnija i toplija atmosfera nego između Trumpa i Xija, premda se Trump prije nekoliko dana silno trudio stvoriti dojam bliskosti i prijateljstva s Xijem, koji tim pokušajima, koliko se moglo vidjeti na snimkama, nije bio osobito impresioniran.

Xi je ipak ugostio Putina kao “dragog prijatelja”, kako ga je i ovog puta nazvao, a ovo je čak 25. Putinov posjet Kini od njegova dolaska na vlast, od čega čak 15 posjeta otpada na posjete tijekom Xijevih mandata. Putin i Xi dosad su se ukupno susrela čak više od 40 puta, što objašnjava i zašto Xi tako često Putina naziva svojim prijateljem.

Iako je uoči posjeta najavljeno potpisivanje oko 40 bilateralnih sporazuma o suradnji na području industrije, trgovine, energetike, prometa, građevinarstva, na kraju ih je jučer u Putinovoj i Xijevoj nazočnosti ipak potpisano skoro dvostruko manje, 21, premda i to svjedoči o intenzivnoj i strateškoj suradnji između Pekinga i Moskve.

Kao i u slučaju nedavnog Trumpova posjeta, kada je američki predsjednik sa sobom u Peking doveo čelnike najvećih američkih kompanija, i Putina je pratila iznimno brojna i pažljivo sastavljena delegacija koju su činili potpredsjednici vlade, njih čak pet, zatim brojni ministri i važna guvernerka središnje banke Elvira Nabiullina, kao i čelnici ruskih energetskih divova Gazproma i Rosnefta, s obzirom na to da je energetika bila visoko na agendi pekinških razgovora, premda Putin svoj strateški cilj u Pekingu ni ovog puta nije uspio ostvariti.

Naime, premda ruska strana već nekoliko godina snažno gura i požuruje kinesko odobrenje za projekt plinovoda Snaga Sibira 2, koji bi ruska plinska polja preko Mongolije povezao s kineskim tržištem, pokušavajući tako osigurati dugoročni plasman ruskog plina nakon gubitka europskog tržišta, Xi još nije dao zeleno svjetlo za projekt koji bi povećao ovisnost Kine o ruskim energentima, što Kina ne želi.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov morao je kazati da ruska i kineska strana još nisu postigle konačni dogovor o megaplinovodu vrijednom više milijardi eura. Iako je, kako je tvrdio, postignut načelan dogovor o trasi i načinu izgradnje plinovoda, još treba usuglasiti neke detalje i dogovoriti vremenski okvir njegove izgradnje. Ruska strana već dugo radi na ovom projektu, osobito nakon pokretanja opće invazije na Ukrajinu, koja je za posljedicu imala postupno zatvaranje europskog tržišta za ruske energente.

Ne plaćaju nego upravljaju

Energetska igra se promijenila – a neki su već nekoliko poteza ispred

Nova valuta

Nova industrijska revolucija ne događa se u proizvodnji – nego u električnoj energiji

Očito je, međutim, da Kina oprezno balansira odnose s Moskvom, ne želeći bitnije narušavati sadašnji odnos, koji je izrazito asimetričan u korist Kine, s obzirom na to da Rusija neusporedivo više ovisi o Kini nego Kina o Rusiji. Dok na Kinu otpada više od 35 posto ukupne ruske razmjene, Rusija u kineskoj trgovinskoj bilanci sudjeluje sa svega četiri posto. Osim toga, Kina zbog Rusije ne želi dodatno ugroziti odnose sa Sjedinjenim Državama, koje je Xi Jinping prije nekoliko dana pred Trumpom opisao kao “najvažnije bilateralne odnose na svijetu”, s obzirom na to da SAD, unatoč carinama i smanjenju trgovinske razmjene, za Kinu ostaje najveći pojedinačni trgovinski partner s razmjenom od oko 560 milijardi dolara, skoro trostruko više od razmjene s Rusijom.

Dok Rusija potpuno ovisi o Kini, koja drži sve karte u svojim rukama i može Rusiji diktirati uvjete suradnje, Kina ovisi o bogatim zapadnim i azijskim tržištima, pogotovo kada je riječ o izvozu industrijskih proizvoda i potrošačke elektronike. To ipak ne dovodi u pitanje kinesko-rusku suradnju na geopolitičkoj razini, s obzirom na to da Kina vješto koristi Rusiju u svojim planovima postupne demontaže globalne hegemonije Zapada i uspostave alternativnog globalnog poretka i stvaranja paralelnih institucija.

O tome svjedoči i ambiciozna deklaracija o “multipolarnom svjetskom poretku”, što su je Xi i Putin jučer potpisali u Pekingu, koja na 47 stranica predstavlja zajednički geopolitički nacrt za izgradnju paralelnog globalnog i trgovinskog sustava imunog na zapadne sankcije i temeljenog na nacionalnim valutama, a ne dolaru, čime se izravno zaobilazi nadzor Washingtona. Putinov i Xijev multipolarni poredak predviđa institucionalno širenje putem saveza poput BRICS-a i Šangajske organizacije za suradnju, a Rusija i Kina nastoje privući zemlje Globalnog juga u svoj alternativni politički, ekonomski i sigurnosni okvir, izvan sadašnjeg globalnog sustava koji je, po njihovu sudu, nepravedan i podređen interesima Zapada.

‘Zakon džungle’

I Rusija i Kina trebaju zaštitu od tog sustava, njegovih sankcija, međunarodnih sudova i zapadnih carina i restrikcija, što je jedan od ključnih razloga koji povezuje Putina i Xija. Dok Kina štiti Rusiju u UN-u i ne dopušta njezin poraz u Ukrajini, što potvrđuju i najnovije informacije o obučavanju ruskih vojnika u Kini, koje upućuju na veću involviranost Kine u rat u Ukrajini nego što se mislilo, Rusija osigurava Kini potporu u azijsko-pacifičkoj regiji, osobito u vezi s Tajvanom.

Xi upozorava na nestabilno međunarodno okruženje u kojem je “jednostrana hegemonija uzima maha”, što predstavlja očitu kritiku Trumpovog unilateralizma. Xi i Putin, koji već petu godinu provodi nezakonitu invaziju na Ukrajinu, u zajedničkoj deklaraciji cinično upozoravaju na opasnost povratka “zakonu džungle”. U takvom geopolitičkom okruženju, unatoč golemoj ekonomskoj nadmoći Kine, Xi treba Putinovu Rusiju jednako kao što i Putin treba Kinu. Xi i Putin dijele isti cilj, ali pritom koriste različita sredstva.