Točno tri godine nakon što je Vladimir Putin naredio početak “specijalne vojne operacije” u Ukrajini, taj rat je ponovno na prekretnici, ali sada ne zbog situacije na ratištu. Naime, nakon što su Sjedinjene Države skoro tri godine podržavale obranu Ukrajine, novi predsjednik Donald Trump u samo mjesec dana napravio je zaokret za 180 stupnjeva. Politika “koliko god bude potrebno” Bidenove administracije pretvorena je u politiku koja nastoji, i to otvoreno, udovoljiti Putinovim teritorijalnim i inim zahtjevima u Ukrajini.

Trump je najprije obnovio dijalog s Putinom i odmah pokrenuo i pregovore o prekidu borbi, bez znanja ukrajinskog čelnika Volodimira Zelenskog. Pokrenuo je i izravne američko-ruske pregovore o Ukrajini, ali bez Ukrajine i bez EU, što nesumnjivo predstavlja veliku pobjedu za ruskog predsjednika. Trump je jednim potezom dao legitimitet agresoru za kojim je Međunarodni kazneni sud raspisao tjeralicu, tretirajući ga kao državnika i pozivajući ga u Bijelu kuću. Iako je pokrenuo agresiju na neovisnu i suverenu zemlju, Putinu Trump to očito ne zamjera.

Pregovori Trumpa i Putina o Ukrajini bez Ukrajine predstavljaju svojevrsnu potvrdu Putinove teze prema kojoj je Ukrajina samo zapadna marioneta, nesposobna za donošenje autonomnih odluka, pretvorena isključivo u oružje Zapada protiv Rusije.

Izdaja Ukrajine

Iako je Zelenski prvotno reagirao iznimno suzdržano pokušavajući izbjeći sukob s Trumpom, ubrzo je i sam postao Trumpova meta, nakon čega je sukob eskalirao. Trump je počeo otvoreno zastupati ruske stavove o ratu u Ukrajini, prebacivši krivnju za izbijanje rata na Ukrajinu, dok je Putina amnestirao. Nakon što mu je Zelenski odgovorio da živi u “balonu ruskih dezinformacija”, Trump ga je proglasio diktatorom koji bi mogao ostati bez države, prihvaćajući argumentaciju Kremlja koji već mjesecima zastupa lažnu tezu da je Zelenski zbog neodržavanja izbora – iako ukrajinski ustav zabranjuje održavanje izbora dok traje rat – nelegitiman predsjednik. Zelenski je nakon toga odbio Trumpov pljačkaški zahtjev da Kijev nadoknadi američku pomoć u rijetkim mineralima u iznosu od 500 milijardi američkih dolara, precizirajući da su Sjedinjene Države Ukrajini dale 67 milijardi američkih dolara u oružju i 31,5 milijardi u potporama proračunu, a ne 350 milijardi eura, kao što tvrdi Trump, poručujući da “neće prodati svoju zemlju”. Tašti i osvetoljubivi Trump zasigurno to neće tek tako oprostiti.

Ubrzana putinizacija Donalda Trumpa, izdaja Ukrajine i pokušaj nagodbe s Putinom mogao bi imati nesagledive posljedice za rat u Ukrajini, ali i za Europu i svijet u cjelini. Jasno je da će se dramatičan i dosad neviđen preokret u američkoj politici prema Ukrajini, iako taj preokret nije bio neočekivan, negativno odraziti na budućnost i obranu Ukrajine. Ukrajini prijeti situacija u kojoj će strane sile bez nje odlučivati o njezinoj budućnosti, što bi moglo ugroziti opstanak Ukrajine kao neovisne i suverene države. Trump je već nagovijestio smanjenje američke pomoći Ukrajini, što bi moglo oslabiti ukrajinsku poziciju u ratu, kao što će Trumpovo inzistiranje na brzom okončanju rata rezultirati pritiskom na Ukrajinu da prihvati nepovoljne uvjete mira.

Izjavama da “Rusija drži karte” zbog zauzetog teritorija Trump zapravo legitimizira ruske zahtjeve, a to ojačava rusku pregovaračku poziciju. Postoje naznake da bi Trump mogao podržati plan zamrzavanja sukoba duž trenutačne linije fronte, što bi de facto konsolidiralo ruske teritorijalne dobitke. Trumpova administracija pokazuje sklonost direktnim pregovorima s Rusijom, isključujući Ukrajinu iz odlučivanja o vlastitoj budućnosti, što izaziva nezadovoljstvo u Ukrajini i produbljuje jaz u odnosima s europskim saveznicima, iako politički analitičar Žarko Puhovski upozorava na nedosljednost zapadnih i ukrajinskih čelnika, koji su prošle godine sudjelovali na “mirovnoj konferenciji” u švicarskim Alpama, na koju Rusija također nije bila pozvana, a sada se čude zbog nepozivanja Ukrajine na pregovore u Rijadu.

Prema izjavama Trumpa i njegovih suradnika, kao i prema dostupnim informacijama, osim ukrajinskog teritorija koji je okupirala, Trump Putinu nudi i Ukrajinu bez američkih vojnika i povlačenje američkih vojnika iz Europe, odgodu integracije Ukrajine u NATO na 20 godina te brzo ukidanje sankcija, a da pritom uopće nije jasno što Trump dobiva zauzvrat. Pretpostavlja se da Trump tako želi razvrgnuti “prijateljstvo bez granica” između Putina i njegova prijatelja Xi Jinpinga.

Ovdje je važno napomenuti da od prvog dana invazije do danas Putinovi ciljevi ostaju nepromijenjeni: “denacifikacija” i “demilitarizacija” Ukrajine, što zapravo znači rušenje legalno izabrane ukrajinske vlasti i uspostava marionetskog režima, izazivanje razdora u redovima ukrajinskih saveznika i potkopavanje EU i NATO saveza.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Ruska agresija na Ukrajinu zapravo je započela 2014. okupacijom i aneksijom Krima, a zatim i napadom na Donbas. Unatoč formalnim osudama i sankcijama, međunarodna zajednica zapravo je prešutno prihvatila rusku aneksiju Krima, što je Putina potaknulo da krene dalje. Nakon što se izvukao s Krimom i Donbasom, Putin je na današnji dan prije tri godine pokrenuo opću invaziju na Ukrajinu. Putinov početni plan zauzimanja Kijeva u samo nekoliko dana neslavno je propao, nakon čega se ruska vojska morala povući iz okolice glavnog ukrajinskog grada. Putin se zatim koncentrirao na okupaciju četiriju ukrajinskih pokrajina na istoku i jugu zemlje, Donjecka, Luhanska, Hersona i Zaporižje, ali s promjenjivim uspjehom. Ukrajinci su se neočekivano žestoko branili, oslobodivši velika područja kod Harkiva i grad Herson na jugu zemlje, najveći grad što su ga Rusi uspjeli okupirati na početku agresije.

Drugu godinu rata obilježio je neuspjeh velike ukrajinske ljetne protuofenzive, što je bio rezultat jačanja ruske obrane i utvrđivanja osvojenog teritorija. Rat se tada pretvara u rat iscrpljivanja, a u ratu iscrpljivanja, zbog golemih resursa, Rusija je u prednosti. Ruske snage u 2024. su postupno napredovale na istočnoj fronti, ali uz goleme gubitke, dok se Ukrajina suočava s nedostatkom vojnika i manjkom vojne pomoći sa Zapada. Rusi uspijevaju osvojiti Bahmut i Avdijivku, a Ukrajinci prošle godine pokreću invaziju na pograničnu rusku Kursku oblast, čime su prenijeli rat na teritorij agresora.

Tijekom cijele 2024. godine Rusi su osvojili nešto manje od 3000 četvornih kilometara ukrajinskog teritorija, no to nije bitnije utjecalo na postotak teritorija Ukrajine pod ruskom kontrolom, koji je i dalje oko 18%. Prema nedavnom izvještaju Instituta za ratne studije (ISW), ukrajinske snage uništile su ili oštetile u 2024. više od 3000 ruskih tenkova i skoro 9000 oklopnih vozila, zbog čega su Rusi prisiljeni sve manje koristiti oklopna vozila u napadima na najaktivnijim područjima fronte.

Kada se pogleda bilanca trogodišnjeg rata, koji je prema prvotnim Putinovim planovima trebao trajati nekoliko dana, rat u Ukrajini predstavlja golem neuspjeh za Putina. “Trodnevna” ratna avantura, zahvaljujući pogrešnim procjenama i neočekivanom otporu Ukrajinaca, pretvorila se u trogodišnje krvoproliće, u kojem ni jedna ni druga strana nemaju snage za odlučujući preokret na bojištu.

“Nitko, izgleda, ne vidi bitno – Ukrajina je bjelodano pokazala da Rusija nije bitna vojna prijetnja Europi”, podvlači profesor Puhovski, iako su mnogi uvjereni da se Putin, ako ipak nekako prevlada, neće zaustaviti samo na Ukrajini, iako je vjerojatnije da će se Putin u takvoj situaciji, barem u početku, zadovoljiti inzistiranjem na povlačenju NATO-a iz istočne Europe.

Milijun palih i ranjenih?

Procjenjuje se da je u ratu dosad stradalo više od 40 tisuća ukrajinskih civila, dok je broj stradalih vojnika vjerojatno premašio 50 tisuća, a broj ranjenih je višestruko veći. Zelenski je krajem prošle godine objavio je da je na bojnom polju poginulo 43 tisuće ukrajinskih vojnika, dok ih je 370 tisuća ranjeno. Rat je također rezultirao dramatičnim raseljavanjem stanovništva i smanjenjem ukupne populacije Ukrajine. Prije rata Ukrajina je imala oko 40 milijuna stanovnika, a procjenjuje se da je danas u zemlji manje od 30 milijuna Ukrajinaca. Štete na ukrajinskoj javnoj i gospodarskoj infrastrukturi prelaze iznos od 400 milijardi eura.

Kada je riječ o ruskim gubicima, Ukrajina tvrdi da je poginulo 200 tisuća ruskih vojnika, dok ih je skoro 600 tisuća ranjeno. I zapadne obavještajne službe procjenjuju da je broj mrtvih ruskih vojnika oko 200 tisuća. Neovisno istraživanje BBC-ja i Mediazone identificiralo je 80.973 poginula ruska vojnika do kraja studenog 2024. Wall Street Journal izvijestio je lani da je ukupan broj poginulih i ranjenih na obje strane dosegao milijun. Riječ je o procjenama koje je nemoguće službeno potvrditi.

Posljedice rata u Ukrajini su globalne, s obzirom na to da je trogodišnji rat imao značajan utjecaj na globalnu ekonomiju i energetsku opskrbu, a posebno na prehrambenu sigurnost. Kao jedna od vodećih izvoznica žitarica, Ukrajina je zabilježila dramatičan pad izvoza, što je izazvalo zabrinutost u pogledu globalne sigurnosti opskrbe hranom. Rat ima izrazito negativan učinak i na konkurentnost europskog gospodarstva.

Iako je američki predsjednik uvjeravao da će okončati rat za jedan dan, čak i prije stupanja na dužnost, odmah nakon izborne pobjede, rat i dalje traje, s neizvjesnim ishodom. Mnogi vjeruju da će potrajati još dugo, uz mnogo žrtava. Zaokret u američkoj politici mogao bi znatno promijeniti dinamiku rata, potencijalno favorizirajući ruske interese i slabeći ukrajinsku poziciju.

Do smanjenja vojne pomoći Ukrajini došlo je ne samo zbog SAD-a nego i zbog drugih globalnih sukoba i unutarnjih problema u zemljama saveznicama. Istovremeno, Rusija je povećala vojnu proizvodnju, izdvajajući velik dio svog proračuna za nadoknadu gubitaka na bojnom polju, iako analitičari najavljuju velike poteškoće ruske ratne ekonomije, pa čak i njezin slom, u ovoj ili najkasnije u sljedećoj godini. Ruska pobjeda predstavlja ne samo poraz Ukrajine nego i ujedinjene Europe, koja se, razoružana i nezaštićena, našla u procjepu između dva neoimperijalna projekta, Putinova i Trumpova.