Prije poplave statusa, postova i lajkova svijetom su vladale pozivnice, dugi razgovori uz večeru i ljudi koji su se družili oči u oči.

No generacija pametnih telefona iz korijena je izmijenila način na koji se okupljamo, a kada dođe do takve smjene, neminovno se pojavljuje i nostalgija za starim načinom života. Nekada su klubovi New Yorka cvjetali zbog tajanstvenosti i obećanju "cool" statusa uspijete li u njih ući. Ali sada, uz internetski pristup podacima putem mobilnih uređaja, odlazak u klubove postao je više demokratičan, za The Times je izjavio Noah Tepperberg, vlasnik nekoliko klubova u New Yorku i Las Vegasu. "Sada dok stojite u redu ispred kluba i čekate da uđete znate što se unutra odvija", objašnjava. "Ljudi ne žele ići nekamo gdje ne znaju što ih očekuje."Andy Russell, veteran poduzetništva iz New Yorka, želi promijeniti uniformnost noćnog života. "Ljudi su otkrili neki model od kojega vrlo rijetko odstupaju", izjavio je za The Times. Stoga je osnovao Odbor domaćina, web stranicu, odnosno društvenu mrežu koja dogovara privatna ranovečernja druženja koja gosti plaćaju oko 20 dolara po osobi. Time vlasnici klubova ostvaruju prihod u dijelu dana kada ionako nema puno posla, a gosti uspiju ući u lokale u koje inače vjerojatno ne bi uspjeli ući. "Puno se ljudi osjeća ugodnije u druženju putem interneta negoli uživo", rekao je za The Times. "Problem s društvenim medijima je to što su uništili tu društvenu komponentu."

U takvom okružju ugrožene su staromodne večere. Njih sve više potiskuju "pretrpani rasporedi i lažna nametljivost društvenih mreža i sličnih stranica", kao i veličanje kulture restorana, u The Timesu piše Guy Trebay.No neki pokušavaju oživjeti intimnu atmosferu objedovanja kod kuće. Karen Mordechai u Brooklynu je pokrenula seriju večera pod nazivom Sunday Suppers i tvrdi da je večera u društvu puno bolji način sastajanja i druženja od društvenih mreža. "Moj omiljeni dio večere je kada sjedite za stolom i satima razgovarate, a to ne možete dobiti u restoranu", izjavila je za The Times. Pretplatnici njezine večere plaćaju 150 dolara, ali unatoč cijeni sve je rasprodano. Duh zajedništva možda je malo lakše ostvariti kako obitelji poprimaju drugačiji oblik. Naime, djeca se nakon studija vraćaju u obiteljski dom, stariji roditelji sele se k djeci, ima sve više multietničkog stanovništva s tradicijom prema kojoj tri generacije žive pod istim krovom, a i samci se uslijed lošeg gospodarskog stanja sele rodbini ili prijateljima. Nova kućanstva "vrlo su nalik starima, onima koja su odbačena nakon Drugog svjetskog rata uslijed procvata građevinarstva koje se usmjerilo na malene nastambe za mamu, tatu i dvoje djece", piše The Times. A da bi smjestili ove povećane obitelji, građevinari nude ugradnju dodatnog stana, odnosno "fleksibilnog prostora".

Anita Patil

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com