Srbija ima samo tri proizvoda sa zaštićenim geografskim podrijetlom što vrijedi za cijeli svijet – leskovački ajvar, bermet iz Sremskih Karlovaca i fruškogorski med. Premalo za ono što zemlja može i ima ponuditi, navode Večernje novosti, uz napomenu da više od 50 proizvoda ima elaborate za zaštitu, ali nisu i formalno zaštićeni. Hrvatska, primjerice, samo na razini EU, ima 15 proizvoda sa zaštitom geografskog podrijetla ili još vrijednijom oznakom izvornosti, a kod još desetak registracija je u tijeku.

U tom smislu bi i primjer s kulenom mogao pomoći i istočnim susjedima. U Hrvatskoj, pišu Novosti, tradicionalnoj proizvodnji priključili su se veliki. “Baranjski kulen ima zaštićeno podrijetlo i proizvode ga mali proizvođači. Pridružilo im se i veliko Belje (iz koncerna Agrokor, op.a.) i poštujući tradicionalnu tehnologiju na tom proizvodu želi graditi svoj brend i nastup na svjetskom tržištu”, pišu.

Proizvođačima koji žele zaštititi nešto svoje pomaže i Institut za prehrambene tehnologije iz Novog Sada, odakle ističu da je jedva desetak od 50-ak elaborata stiglo do drugog stupnja – prava na oznaku zaštićenoga podrijetla, a što govori da se proizvođači očito dovoljno ne trude u provedbi postupka koji je dugotrajan.

“Priča o certifikaciji kod nas nije imala kontinuitet, već i uspone i padove. Jasno je koliko truda treba da se proizvođači udruže i privede posao kraju”, kažu na Institutu. Zaštita podrijetla služi tome da se naglasi jamstvo kvalitete, a što su u Leskovcu s ajvarom ili Fruškoj gori s medom ispravno učinili. Postoje i udruženja, poput Original Srbija, Leskovački ajvar, Sjeničko jagnje, koja promiču određene proizvode. “Cilj im je zaštititi i brendirati ono najbolje što Srbija ima i na najbolji način to predstaviti i zemlji i svijetu”, govori Stevica Marković iz udruženja Leskovački ajvar, ističući da oznaka utječe i na cijenu proizvoda, koja je stoga i viša. “No, potrošač je siguran u ono što je kupio jer vidi proizvod sa zaštitom”, dodaje Marković.