Kako to obično biva, slučajno otkriće koje nije planirano u znanstvenom eksperimentu, moglo bi imati dobre dalekosežne posljedice, prvenstveno za pacijente koji pate od bolesti bubrega i idu na dijalizu. Christopher Striemer, istraživač na Sveučilištu Rochester u SAD-u, otkrio je novu, ultratanku silicijsku membranu za koju pretpostavlja da će donijeti revoluciju u manipuliranju molekulama. Membrana je debela samo 50 atoma. Striemer je pokušavao shvatiti kako se silicij, koji se koristi za izradu računalnih čipova, kristalizira. Pod mentorstvom profesora Philippe Faucheta, Striemer je napravio tanki listić silicija i stavio ga pod mikroskop gdje ga je dočekalo iznenađenje. Listić je bio prepun rupa. Membrana koju je Striemer napravio površine je jednog četvornog milimetra, a debela samo 50 atoma. To je 15 nanometara, oko 4000 puta tanje od ljudske vlasi, tako da se iz profila golim okom ne vidi. Kako znanstvenik ne vjeruje vlastitim očima ako nema dokaz, Striemer je proveo drugi pokus nad svojom membranom. “Kad sam vidio da zlatne čestice, velike nekoliko nanometara, prolaze kroz foliju, tada je zaista bilo očito da rupe postoje. Činjenica da je tako tanka stvar imala rupe dovela me je do zaključka da bi se mogla iskorititi kao filter”, objašnjava Striemer. Nakon raspitivanja kod kolega, Striemer je dozna da je nova membrana tisućama puta tanja od već postojećih filtera. Sljedećim pokusima stvorene su membrane s različitim veličinama rupa, od 9 do 35 nanometara. Najbolje u svemu je to što se njihova veličina lako kontrolira temperaturom kojoj je silicij podvrgnut. Konvencionalni filteri napravljeni od polimera sastoje se od rupa i tunela, a vrlo lako se začepe. Strimerova membrana debela je otprilike kao molekula proteina, no za svoju veličinu može podnijeti veliki pritisak. Rezultat: proteini iz krvi brzo prolaze kroz membranu, a obojica znanstvenika sjetila su se dijalize koja traje satima. Uz pomoć slučajnog otkrića mogao bi se napraviti novi tip uređaja za pročišćavanje krvi koji bi bio manji, a radio bi brže što bi olakšalo život svim bolesnicima. Tipična dijaliza traje četiri sata, na nju treba doći tri puta tjedno, a iz krvi se ipak ne mogu očistiti sve tvari koje inače očisti zdravi bubreg. Zbog toga hemodijaliza odabrana za prvu primjenu novog filtera.
Slučajno otkriće ultratanke membrane prvu je primjenu našlo u medicini
Kako to obično biva, slučajno otkriće koje nije planirano u znanstvenom eksperimentu, moglo bi imati dobre dalekosežne posljedice, prvenstveno za pacijente koji pate od bolesti bubrega i idu na dijalizu. Christopher Striemer, istraživač na Sveučilištu Rochester u SAD-u, otkrio je novu, ultratanku silicijsku membranu za koju pretpostavlja da će donijeti revoluciju u manipuliranju molekulama. Membrana je debela samo 50 atoma. Striemer je pokušavao shvatiti kako se silicij, koji se koristi za izradu računalnih čipova, kristalizira. Pod mentorstvom profesora Philippe Faucheta, Striemer je napravio tanki listić silicija i stavio ga pod mikroskop gdje ga je dočekalo iznenađenje. Listić je bio prepun rupa. Membrana koju je Striemer napravio površine je jednog četvornog milimetra, a debela samo 50 atoma. To je 15 nanometara, oko 4000 puta tanje od ljudske vlasi, tako da se iz profila golim okom ne vidi. Kako znanstvenik ne vjeruje vlastitim očima ako nema dokaz, Striemer je proveo drugi pokus nad svojom membranom. “Kad sam vidio da zlatne čestice, velike nekoliko nanometara, prolaze kroz foliju, tada je zaista bilo očito da rupe postoje. Činjenica da je tako tanka stvar imala rupe dovela me je do zaključka da bi se mogla iskorititi kao filter”, objašnjava Striemer. Nakon raspitivanja kod kolega, Striemer je dozna da je nova membrana tisućama puta tanja od već postojećih filtera. Sljedećim pokusima stvorene su membrane s različitim veličinama rupa, od 9 do 35 nanometara. Najbolje u svemu je to što se njihova veličina lako kontrolira temperaturom kojoj je silicij podvrgnut. Konvencionalni filteri napravljeni od polimera sastoje se od rupa i tunela, a vrlo lako se začepe. Strimerova membrana debela je otprilike kao molekula proteina, no za svoju veličinu može podnijeti veliki pritisak. Rezultat: proteini iz krvi brzo prolaze kroz membranu, a obojica znanstvenika sjetila su se dijalize koja traje satima. Uz pomoć slučajnog otkrića mogao bi se napraviti novi tip uređaja za pročišćavanje krvi koji bi bio manji, a radio bi brže što bi olakšalo život svim bolesnicima. Tipična dijaliza traje četiri sata, na nju treba doći tri puta tjedno, a iz krvi se ipak ne mogu očistiti sve tvari koje inače očisti zdravi bubreg. Zbog toga hemodijaliza odabrana za prvu primjenu novog filtera.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu