Trenutačno plinsko tržište Europske unije nalazi se u kritičnom procjepu. EU je odlučila potpuno izbaciti ruski plin, a upravo u trenutku kada bi trebala puniti skladišta za novu sezonu grijanja, sukob na Bliskom istoku ugrozio je isporuke iz Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji nose oko petinu globalne LNG trgovine.

Europska komisija zato je pozvala države članice da koordinirano djeluju kako bi zaštitile poduzeća i građane od previsokih cijena plina.

Bez ekstra velikog profita

Skladišta plina u EU trenutačno su popunjena oko 30 posto (domaći Okoli je na 15 posto), što je osjetno niže nego prethodnih godina i ispod višegodišnjeg prosjeka. Europska komisija je zbog toga 23. ožujka pozvala sve države članice da “na vrijeme i koordinirano” krenu u sezonu punjenja plinskih skladišta, kako bi se izbjegao pritisak na cijene u kasnijim mjesecima.

“Početak ubrizgavanja u skladištenje što je ranije moguće omogućio bi nam da iskoristimo dulje razdoblje ubrizgavanja i prilagodimo se tržišnim okolnostima kako bismo ublažili pritisak na cijene i izbjegli navalu krajem ljeta”, rekao je povjerenik za energetiku i stanovanje Dan Jørgensen. Nakon naglog pada uvoza ruskog plina, Europa se sve više oslanja na globalno LNG tržište.

Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), EU bi 2026. mogla uvesti rekordnih 185 milijardi kubičnih metara LNG-a, što je oko 45 milijardi kubičnih metara više nego prošle godine. Istodobno, analize pokazuju da je udio LNG-a u europskoj opskrbi već dosegnuo oko 38 posto, uz trend rasta prema 50 posto u idućim godinama.

Europska unija planira ove godine podići uvozne kapacitete na 274 milijuna tona godišnje, što je skok od 42 posto u odnosu na pretkrizno razdoblje.

Iako nova infrastruktura smanjuje rizik fizičke nestašice, ona ne uklanja ključni problem – izloženost cijenama. LNG je inherentno globalna roba, što znači da Europa mora konkurirati Aziji za svaki slobodni teret.

Projekt

Wellovar – projekt koji donosi snažan zamah kontinentalnom turizmu

Industrija zdravlja vida

Sve više Hrvata rješenje za vid pronalazi na istom mjestu – evo zašto

U slučaju poremećaja na Bliskom istoku, azijske zemlje nastoje nadomjestiti izgubljene količine, čime se dodatno zaoštrava tržišna utakmica. Analize upozoravaju da bi Europa u takvim okolnostima morala “platiti više” kako bi osigurala potrebne količine za punjenje skladišta. Upravo zato referentni TTF indeks raste. Nizozemski TTF indeks, glavna referenca za cijene plina u Europi, nakon skoka iznad 60 eura po megavatsatu u prvim danima eskalacije početkom travnja se stabilizirao oko 50 eura – i dalje 50 do 70 posto iznad razina prije sukoba.

Dodatni pritisak dolazi i iz regulatornog smjera: EU je odlučila postupno ukinuti uvoz ruskog LNG a – kratkoročni ugovori bit će zabranjeni do 25. travnja, a isporuke po dugoročnim ugovorima moraju završiti do kraja godine – te ograničiti i ruski plinovodni plin. Krajnji rok za isporuke po dugoročnim ugovorima je rujan 2027., uz mogućnost kratkog produljenja do 1. studenoga ako razine skladišta budu preniske. Time će se dodatno povećati oslanjanje na alternativne izvore – prije svega na Sjedinjene Države, koje ubrzano šire izvozne kapacitete, i na kojeg se EU sada najviše oslanja – trenutačno je SAD najveći dobavljač LNG-a u EU, s gotovo 58 posto ukupnog uvoza LNG-a, što je trostruko više nego 2021.

U odnosu na energetsku krizu 2022. pozicija Hrvatske značajno se promijenila. Izgradnjom LNG terminala na Krku zemlja je od “zadnje u lancu” postala važna točka regionalne sigurnosti opskrbe. Kako ističe direktor LNG Hrvatska Ivan Fugaš, ključna svrha terminala nije profit, nego sigurnost.

“Terminal se nije gradio da bi donio neki ekstra veliki profit, nego isključivo da poveća sigurnost opskrbe prirodnim plinom za Hrvatsku i države u okruženju. Prije njegove izgradnje bili smo na kraju transportnog lanca i ovisili o vanjskim uvjetima na koje nismo mogli utjecati. Izgradnjom terminala svi ti rizici su otklonjeni”, rekao nam je Fugaš. Od početka rada 2021. godine, na terminal je pristao 141 brod.

Fugaš ističe da terminal funkcionira po principu “puno za prazno”, što osigurava financijsku stabilnost bez obzira na to dostave li korisnici teret ili ne, jer oni sami snose rizike rata i vremenskih nepogoda prilikom ugovaranja kapaciteta. “Zanimljivo je da, unatoč krizi na Bliskom istoku, hrvatski terminal trenutačno nije izravno ugrožen poremećajima u Hormuzu. Čak 67 posto plina na Krk dolazi iz SAD-a, dok s Bliskog istoka tereti nisu stigli još od 2023. niti ima najava njihovog dolaska”, rekao nam je Fugaš.

Operativni model dodatno smanjuje rizike: korisnici unaprijed plaćaju rezervirani kapacitet, bez obzira dovedu li teret ili ne, pa tržišne i geopolitičke šokove nose oni, a ne infrastruktura. Time je stabilnost sustava osigurana čak i u scenarijima smanjenih isporuka, kako je rekao. To znači da trenutačni poremećaji u Hormuškom tjesnacu nemaju izravan utjecaj na hrvatski terminal, iako neizravno utječu na cijene.

Omogućio fleksibilnost

Europa se tako nalazi u paradoksalnoj situaciji: sigurnost opskrbe nikada nije bila veća, ali je cijena te sigurnosti sve izraženija. LNG je omogućio fleksibilnost i diversifikaciju, ali je istodobno uveo novu razinu ovisnosti – onu o globalnom tržištu.

U idućim godinama očekuje se daljnji rast LNG kapaciteta, osobito u SAD-u i Kanadi, što bi moglo stabilizirati tržište. No geopolitički rizici i dalje ostaju ključni faktor, a energetska sigurnost sve više ovisi o sposobnosti pravovremenog reagiranja i koordinacije na razini EU-a.

Za Hrvatsku to znači učvršćivanje nove uloge: LNG terminal na Krku više nije samo nacionalni projekt, nego dio šire europske sigurnosne infrastrukture. U svijetu u kojem plin sve češće dolazi morem, a ne cjevovodima, upravo takve točke postaju ključne za stabilnost cijelog kontinenta.