Pad potražnje za gorivom na najnižu razinu u 19 godina rezultirat će smanjenjem rafinerijskih kapaciteta u Europi za 10 posto tijekom ovoga desetljeća.

Kako je pokazalo istraživanje Bloomberga do kraja 2020. zatvorit će se 10 od 104 europskih rafinerija, a zbog pete godine za redom pada potražnje za nafom ovo poslovanje je sve neisplativije. Tako je, prema podacima Essar Energyja, u čijem je vlasništvu druga britanska rafinerija po veličini, 2011. godine čak dvije trećine europskih rafinerija poslovalo s gubitkom. "Samo s gledišta pada potražnje u Europi godišnje bi se trebala zatvoriti jedna velika ili dvije male rafinerije. Valja napomenuti da u tu kalkulaciju nije uračunat negativan utjecaj kompetitivnijih rafinerijskih tržišta u drugim regijama", tvrdi David Wech direktor JBC Energyja, koji savjetuje brojne naftne kompanije i vlade.

Arapi počinju izvoziti gorivo
Američki rast izvoza dizela od 50 posto u posljednje tri godine, pad potražnje za europskim naftnim derivatima i dvije recesije unutar pet godina čimbenici su koji su utjecali na pad profitabilnosti europskih kompanija poput Enija i Royal Dutch Shella. Tako su prema podacima Bloomberga ovog mjeseca rafinerijske marže pale na sedam dolara s njihove najviše vrijednosti od 20 dolara po barelu 2008. godine.Za tako velik pad profitabilnosti zaslužna je i struktura europskih rafinerija. Naime, većina rafinerija, od kojih je više od 50 posto sagrađeno polovicom prošlog stoljeća, orijentirana je na proizvodnju benzina, iako je u strukturi potražnje za gorivom u regiji udjel dizela od čak 75 posto. Istodobno nova postrojenja na Bliskom istoku i u Aziji sve više rafiniraju jeftiniju i kvalitetniju naftu. Tako Saudijska Arabija, najveći svjetski proizvođač nafte, želi steći i primat u preradi pa gradi tri rafinerije od kojih će svaka biti velika kao Shellova rafinerija Pernis u Nizozemskoj, a koja je najveća u Europi s kapacitetom prerade od 400.000 barela dnevno."Nema mnogo kompanija u Europi koje se nakon kolapsa na tržištu mogu upustiti u investicije. Mislim da će se vlasnici europskih rafinerija zbog stanja na tržištu radije odlučiti na povlačenje nego za ulaganja", tvrdi Tomasz Kasowicz, varšavski analitičar Bank Zachodnija.

Ulaganje u zadnji čas
Inače, grčki Hellenic Petroleum, portugalski Galp Energia i poljska Grupa Lotos među rijetkim su kompanijama koje su uložile više od milijardu eura u poboljšanje profitabilnosti svojih rafinerija. Tako je Lotos uložio 1,5 milijardi eura kako bi svoj pogon u Gdanjsku preorijentirao primarno na proizvodnju dizela. Hellenic Petroleum je pak u zadnji čas, prije početka recesije, počeo modernizaciju tešku 1,4 milijardi eura u rafineriji Elefsina. To se pokazalo kao pun pogodak jer bi bez te investicije, kako ističe projektni direktor Hellenica Harry Panitsidis, trenutno imali samo jednu profitabilnu rafineriju u cijeloj grupi, a zaista je malo vjerojatno da bi se Uprava sada upuštala u takvu investiciju.

Modernizacija hrvatskih rafinerija

Rijeka već dugo prva na redu 

Ulaganje mađarskog Mola u modernizaciju Ininih rafinerija godinama je osjetljiva tema u analizama efekata privatizacijskog procesa državne naftne kompanije. Mol se još prvim ugovorom obvezao ulagati u rafinerije, no premda iz Mola uvjeravaju kako investicije u Inu rastu, njihovom su realizacijom nezadovoljstvo lani otvoreno iskazali bivši potpredsjednik Vlade Radimir Čačić i ministar financija Slavko Linić. Linić je i odluku države o nepovlačenju dividende pravdao potporom države provedbi ulaganja u Inine kapacitete. Promjena te odluke sada je više vezana uz stanje u državnoj blagajni, nego znak raspoloženja Vlade prema razvoju u naftnoj kompaniji. Zbog pregovora o vlasničkoj strukturi pitanje rafinerija u ovom je trenutku dodatno zanemareno. Po kritikama stručnjaka i dosad su ulaganja u rafinerije pretežito usmjeravana u poboljšanje ekoloških parametara, dok su ključni zahvati ostajali u drugom planu. Najnoviji kredit Ine od 400 milijuna eura ići će za refinanciranje postojećeg, no i ulaganje u modernizaciju. U tom pogledu prva je modernizacija  rafinerije u Rijeci, ulaganje od 400-500 milijuna USD, koje, prema Ini, stoji zbog neusvojenog županijskog prostornog plana. (M. Brnić)