Joseph S. Bermudez Jr. je međunarodno priznati analitičar, nagrađivani autor i predavač o sjevernokorejskim vojnim i obavještajnim pitanjima te je istodobno načelnik Odjela za korejska pitanja i viši suradnik za analizu satelitskih snimaka u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).

Autor je četiri knjige i više od 300 članaka, izvješća i monografija o brojnim obrambenim temama. Eksluzivno za Poslovni dnevnik govori o susretu Kim Jong-Una i Vladimira Putina, stupnju razvoja sjevernokorejske tehnologije, cyber ugrozama iz te zemlje te o stanju sjevernokorejske ekonomije.

Kakav je značaj susreta Kim Jong-Una i Vladimira Putina?
To možemo sagledati na mnogo razina. Najviša bi razina bila da dvije izolirane nacije u svijetu sklapaju savez jer nitko drugi ne želi imati savez s njima.

Pruža diplomatski i strateški vojni kredibilitet Sjevernoj Koreji, dok s ruske strane pokazuje da je Putin uključen u međunarodne poslove i dokazuje da je još uvijek sila s kojom se mora računati. Međutim, s praktičnije strane, svaka strana želi nešto.

Znamo da je Putinu i ruskoj vojsci teško u Ukrajini i da im je potrošnja streljiva daleko veća nego što su očekivali, te da su žrtve na obje strane veće nego što se očekivalo. Putin je pod velikim pritiskom. Sjeverna Koreja može pružiti trenutnu infuziju oružja i to je u ovom trenutku sve. Ali to je važno za Putina, jer očito ruske tvornice streljiva ne mogu pratiti zahtjeve borbi u Ukrajini.

Joseph S. Bermudez Jr., vojni analitičar specijaliziran za Sjevernu Koreju/PD

S obzirom na činjenicu da je godišnji kapacitet ruskih tvornica streljiva tek oko dva milijuna topničkih granata, te da je njihova potrošnja u 2023. bila otprilike 10,5 milijuna granata, kako očekivati da će zemlja s toliko logističkih uskih grla i tako siromašna zemlja, poput Sjeverne Koreje, može popuniti prazninu?
Vrlo jednostavno! Činjenica je da Sjeverna Koreja ima izrazito veliku vojno-industrijsku infrastrukturu. Iako ima poteškoće u proizvodnji visokotehnološkog oružja, streljivo kopnenih snaga može se proizvesti relativno brzo i bez velikog utroška resursa. Također ima radnu snagu koju može pozvati uz najavu od svega 24 sata da počne proizvoditi streljivo s mnogo većim kapacitetom. I proizvodi oružje i oružane sustave iz sovjetske ere, tako da su oni izravno prenosivi i upotrebljivi na bojištu u Ukrajini.

Nagazne mine su nagazne mine, lako ih je proizvesti, a Sjeverna Koreja proizvodi širok spektar mina. Također proizvodi širok izbor elektronike izgrađene na temelju stranih tehnologija, uključujući kinesku i rusku tehnologiju. Ovo također mogu izravno koristiti ruske trupe na bojištu. Oni također mogu proizvoditi topničke granate, a proizvodnja topničkih komada svakako je unutar njihovih industrijskih mogućnosti, ali je nejasno trebaju li ruskoj vojsci ili im treba više raketnih bacača i streljiva za malokalibarsko oružje.

Koje su prednosti i nedostaci suradnje s Ruskom Federacijom za Sjevernu Koreju, s obzirom na očito loše stanje ruskog istraživanja i razvoja naoružanja, zaostavštine SSSR-a te problema oko industrijske proizvodnje?
To je izvrsno pitanje! Dakle, prva prednost je hrana i ekonomska pomoć. Sjevernoj Koreji bi, kao što sam spomenuo, dobro došla dodatna hrana. Također bi mogla koristiti naftu s ruskog Dalekog istoka – to bi bilo od velike koristi Sjevernoj Koreji. Sa stajališta vojske ili nacionalne sigurnosti, Sjeverna Koreja očajnički želi dovesti svoj špijunski satelit u orbitu i učiniti ga funkcionalnim. Rusija bi to lako mogla lansirati na jednoj od svojih postojećih raketa.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

Druga stvar je da posjet kozmodromu Vostočnij pokazuje Kimu i njegovom vojnom i znanstvenom osoblju kako izgleda kompleks za lansiranje u svemir i moglo bi im dati ideje kako poboljšati svoj postojeći kozmodrom Sohae u zapadnom dijelu Sjeverne Koreje. Još jedan razlog za zabrinutost je Kimov posjet tvornici zrakoplova u Komsomolsku na Amuru. Zračne snage Sjeverne Koreje nevjerojatno zaostaju za vremenom.

Njihovi najmoderniji, odnosno najmanje stari zrakoplovi su MiG-23 i MiG-29, koji su zrakoplovi druge i treće generacije, a Rusi sada rade na zrakoplovu pete generacije. Čak bi i donacija ruskih zrakoplova iz rezerve te njihova isporuka Sjevernoj Koreji značajno povećala i poboljšala sjevernokorejsko ratno zrakoplovstvo.

Zatim, tu je suradnja vezana za rakete. Samo davanje nacrta i slanje iskusnih tehničara i znanstvenika Sjevernoj Koreji na području projektila i raketa uvelike bi poboljšalo pouzdanost i sposobnosti sjevernokorejskih projektila, a to su stvari koje Sjeverna Koreja očajnički želi poboljšati. A onda, tu je i opća vojna tehnologija, kako izgledaju najnoviji ruski raketni bacači, kako rade, koja su poboljšanja tenkova koja su Rusi poduzeli i naučene lekcije.

I pretpostavljam da bi u konačnici mogli doći i do načina da pomognu Sjevernoj Koreji da razvija svoje podmorničke sposobnosti za lansiranje balističkih raketa, s općim poboljšanjem podmorničkih sposobnosti. Sjevernokorejska mornarica koristi kineske derivate podmornica klase Romeo kao svoje primarne patrolne podmornice.

Ovo su bučne, spore, zastarjele podmornice, koje se suočavaju s japanskim pomorskim samoobrambenim snagama, koje imaju jednu od najsofisticiranijih sposobnosti za protupodmorničko djelovanje na svijetu. I također se suočavaju s protupodmorničkim sposobnostima Mornarice SAD-a.

Ovaj susret donio je još jednu paradoskalnu situaciju, gdje se Putin doima u podređenoj ulozi u odnosu na Kim Jong-una. Prvi put Rusija treba Sjevernu Koreju, za razliku od prethodnih godina, kada je Sjeverna Koreja trebala Rusiju?
Ne mislim da bi bilo primjereno opisati Putina kao podređenog bilo kome. On je opak, vrlo iskusan obavještajac i politički dužnosnik. Mislim da mi na Zapadu, pa čak i u istočnoj Aziji, imamo tendenciju reći da je on podređen, da je u inferiornoj pregovaračkoj poziciji, ali ima hranu, a i lukav je čovjek. A što ima Kim? On je samo unuk i sin apsolutnih diktatora s vrlo malo međunarodnog iskustva, za razliku od Putina. Dakle, Putin još uvijek ima prednost u pregovorima.

Dotaknimo se kršenja sankcija: i ruski i sjevernokorejski programi uvelike se oslanjaju na uvezene inpute. I obje zemlje imaju dokazane rezultate u zaobilaženju sankcija i propisa o kontroli izvoza. Postoji li način da se spriječi proizvođače komponenti iz trećih zemalja da izvoze te inpute, posebno kada je riječ o tehnologiji dvojne namjene?
Što se tiče sjevernokorejske tehnologije koja ide u inozemstvo, Sjeverna Koreja to radi od kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih. Postali su vrlo dobri u skrivanju novca, skrivanju transfera, osnivanju lažnih tvrtki kako bi prikrili trag. Stoga bi bilo teško otkriti te aktivnosti i zaustaviti ih. Najbolji način bi bio kroz bankarski sustav, vidjeti kako funkcionira njihov sustav međunarodnog plaćanja i identificirati sjevernokorejske poslovne aktivnosti u inozemstvu, a to im postaje sve teže, ali prijenos tehnologije za razliku od fizičkih predmeta zapravo je relativno lako izvedivo za njih.

I to su učinili u nizu slučajeva. Prisutnost veće skupine osoba iz Sjeverne Koreje u bilo kojoj zemlji koja je proizvođač vojne opreme bi trebala biti zabrinjavajuća, kao što bi pojava sjevernokorejske opreme također bila jak pokazatelj uvoza ili tranzita njihovih sustava. Neke zemlje nije briga, posebno u Južnoj Africi i možda u Južnoj Americi.

Kakvo je trenutno stanje sjevernokorejskog gospodarstva? Kako biste ga opisali?
Siromašno je i suočava se s teškoćama. Zanimljivo je jer zarađuje mnogo novca od svojih jedinica za kibernetičko ratovanje. Ali to nije nužno dovoljno za vođenje države. Izvoz im je u padu, pretpjeli su ogromu štetu tijekom COVID-a, zbog straha od te bolesti, također su pretrpjeli štetu od oluja koje su utjecale na prinos usjeva, ukratko, teško im je.

Oni mogu obaviti izvanredan posao u vrlo uskom rasponu područja. Oni ne mogu normalno raditi u velikom broju područja. U svojim časopisima, u propagandnim snimcima prikazat će ogromne proizvodne linije turbina ili željezničkih vozila, ali kada tijekog duljeg razdoblja promatrate satelitske snimke, vidjet ćete da ne proizvode puno.

Ako se radi o fizičkom poslu koji zahtijeva radnu snagu i beton, oni to mogu napraviti, npr. mogu napraviti odlične brane. Međutim, proizvodnja turbina postaje zahtjevnija; ako je to samo nekoliko turbina u maloj hidroelektrani, to spada u njihove mogućnosti, ali ako žele proširiti svoj željeznički sustav ili elektromrežu, to je izvan njihovih mogućnosti.

Oni mogu raditi male projekte, mogu ih raditi prilično dobro, ali kada je riječ o širem gospodarstvu u cijeloj zemlji, imaju dosta teškoća. Pretvorili su tri zračne baze u stakleničke farme, kako bi mogli povećati poljoprivrednu proizvodnju s manjim utjecajem vremenskih prilika i kako bi im omogućili produljenje poljoprivredne sezone.

Stalno govore o proširenju svojih ribolovnih mogućnosti, ali izazov je što moraju ići izvan svojih tradicionalnih ribolovnih područja kako bi to učinili, što predstavlja problem glede potrošnje goriva, kao i niz drugih problema.

Povrh toga, moraju se natjecati s kineskim ribarskim flotama u Žutom moru, jer su prodali svoja ribolovna prava Kinezima, a kineski ribari su vrlo agresivni. U Japanskom moru postoje područja koja se prekomjerno love, a to pogađa i Sjevernu Koreju. To je gospodarstvo koje funkcionira na rubu opstanka.

Ovo nas dovodi do još jednog pitanja u vezi s ovim sastankom s Rusijom: uvelike ovise o Kini, koja se suočava s ozbiljnim gospodarskim usporavanjem, postoje znakovi velikog mjehura na tržištu nekretnina, a juan pada. Sigurno vide simptome problema kineske ekonomije. Žele li ovim sastankom nadoknaditi ili zamijeniti svoju ovisnost o Kini?
Pokušat će surađivati s obje zemlje koliko god mogu. Uvijek su imali takvu politiku. Doduše, bilo je uspona i padova, pri čemu kada Kina pada, a Rusija raste, i obrnuto, oni pokušavaju balansirati, ali to stalno varira i to im je još jedan problem. Željeli bi svoje proizvode moći prodavati u inozemstvu bez ikakvih ograničenja.

Na primjer, imaju velike domaće mogućnosti na području kompjuterske animacije koje bi htjeli internacionalizirati; željeli bi prodavati neke od svojih rijetkih minerala, željeli bi prodavati ugljen i cement, zarađivati stranu valutu i također bi htjeli unijeti hranu i gnojiva za svoju poljoprivredu. I to je mrkva koju mi kao svijet nismo iskoristili koliko smo mogli. Drugi izazov je to što je Sjeverna Koreja odomaćila narativ da ih Sjedinjene Države, zajedno s Južnom Korejom i Japanom, žele eliminirati.

Na neki način to činimo, ali samo želimo eliminirati agresivni, prijeteći dio Sjeverne Koreje. Mislim da bi Kina, Južna Koreja i Japan voljeli imati pristup jeftinoj sjevernokorejskoj radnoj snazi. A jeftina sjevernokorejska radna snaga vidjela bi priljev strane tehnologije i novca u Sjevernu Koreju.

I to je odlična situacija za sve, ali oni se boje što bi to donijelo. To bi donijelo nestabilnost režimu, jer bi odjednom vidjeli sve te ljude, Južnokorejce, Japance koji imaju pametne satove, prijenosna računala, obilje hrane, koji govore o stvarima koje su gotovo nevjerojatne za prosječnog Sjevernokorejca.

Zbog toga je zatvorena specijalna gospodarska zona u Kaesongu?
Da. A ti ljudi u Kaesongu bili su posebno odabrani i izolirani od ostatka Sjeverne Koreje. I dalje su, nakon svih ovih godina, ne mogu slobodno putovati unutar zemlje, mogu se kretati samo u manjim grupama unutar grada i provincije.

Što biste savjetovali vladama zemalja poput Hrvatske koje imaju značajne kapacitete za proizvodnju robe s dvojnom namjenom ili koje proizvode komponente i streljivo za oružje kompatibilno s ruskim?
To je dobro pitanje. Ja nisam političar, nisam diplomat, ja sam vojni analitičar. Ne bismo trebali podržavati despotske režime. Točka! Druga stvar, danas je možda na redu Ukrajina, sutra bi to mogle biti Hrvatska, Rumunjska, Poljska? Agresija je agresija, a diktatori su diktatori i nisu zadovoljni onim što imaju, uvijek žele više.

Na kraju Drugog svjetskog rata postojao je protestantski svećenik, Martin Niemöller, koji je napisao pjesmu koja kaže: “Došli su po Židove, a ja nisam progovorio. Jer nisam bio Židov. Onda su došli po mene. I više nije bilo nikoga. Tko bi govorio u moje ime”. Možda sam idealist, ali negdje moramo stati. Ne bismo trebali podržavati despotske režime.